Svako od nas ima dnevno između 60 do 70 HILJADA misli, utvrdila je nauka. Većina se ponavlja iz dana u dan. Ipak, svojih misli uglavnom nismo svjesni, jer smo se na to neprestano verglanje u glavi toliko navikli da je postalo izuzetno teško prekinuti ga i bar na trenutak zaustaviti.
A to je upravo ono što prvo treba uraditi, kada shvatimo da nismo zadovoljni svojim životom, sobom, kada poželimo bilo kakvu promjenu. Pokušati da zapisujemo svoje misli, ma koliko glupave, nepovezane i nebitne izgledaju na prvi pogled. I to raditi uporno, danima.
Uskoro ćemo uočiti one koje će nas zaintrigirati, iznenaditi ili čak uplašiti svojom negativnošću i destruktivnošću. Samo hrabro nastavimo da ih zapisujemo, da ih osvješćujemo, da ih posmatramo. Jer, ako ih posmatramo, jasno nam je da te misli nismo MI. Postajemo posmatrač. I to će biti nova i zanimljiva uloga za nas.
Sledeće što treba da uradimo je da prihvatimo sve svoje misli (i one najšokantnije), ne osuđujući sebe ama baš ni malo. Zašto bi posmatrač bio kriv ili odgovoran za ono što posmatra?
Iako ćemo osjetiti snažnu želju i potrebu da svoje misli promjenimo ODMAH, bez odlaganja, konačno svjesni koliko nas iscrpljuju i sputavaju, za početak ne treba uraditi NIŠTA. Samo svjesno i odgovorno prihvatiti postojeće stanje u našoj glavi. Priznati sam sebi sve do čega si došao/la - da osjećaš strah od nepoznatog, da si nesiguran/a, da se bojiš odbacivanja, da misliš da nisi vrijedan/a ničije ljubavi (da navedem samo neke najčešće). Pa šta? Niti si prvi/a, ni poslednji/a! E sad, da li ću imati hrabrosti da sva ta, uglavnom neprijatna osjećanja, proživim u sebi, ne pokušavajući da ih nečim zamaskiram ili potisnem, to je već pitanje svih pitanja!
Ako to uradim, i dopustim sebi da proživim sve ono što čitav život izbjegavam (stid, poniženje, odbačenost zbog različitosti, nevoljenost, nesigurnost, strah, itd), ništa više neće biti isto. Shvatiću poentu - ova osjećanja nikada neće nestati, ona će me uvijek vrebati iza čoška, samo što ću biti daleko spremniji/a da se sa njima suočim i ona me neće spriječavati da uradim to što sam naumio/la.
E tek tada spremna sam da svoje misli mijenjam i odabirem one koje mi više odgovaraju, zbog kojih se drugačije osjećam i drugačije ponašam. Tek tada od posmatrača mogu postati stvarni kreator svog života!
Nema komentara:
Objavi komentar