Dan 181. - Duša

Mi smo duše koje imaju svoj um, srce i tijelo. Čini se toliko logično i jednostavno. Zašto nas niko toj jednostavnoj istini nikada nije učio? Zašto smo toliko forsirali um, učili da kontrolišemo svoje srce i disciplinovali svoje tijelo, a svoju dušu, najblaže rečeno, najčešće zanemarivali.

Ostatak svojih dana provešću u pokušaju da tu nepravdu ispravim! Ne samo kod sebe.

Dan 180. - Um vs Srce

Danas sam puno razmišljala. Previše, čak. Nisam se zbog toga nimalo bolje osjećala. Naprotiv. Sve sam uvjerenija da nam naš um, mozak, inteligencija (iako čitav život nastojim da ga unaprijedim, razvijem, uvježbam), ne pomaže puno u ključnim sferama života.

Ne smije mu se dati primat nad srcem, nipošto. Negdje sam pročitala da je magnetno i elektro polje srca mnogostruko jače od magnetnog i elektro polja uma. Srce je moćnije, definitivno! Od njega više zavisi naša sposobnost dubokog razumijevanja svijeta, a to prije svega znači drugog čovjeka.

Dan 179. - Kritika

Čini nam se tako zgodna, potrebna i poželjna. Da bismo skrenuli pažnju na nešto, da bismo ispravili nečiju tuđu manu ili nedosljednost. Zgodna je zato što zaobilazi nas same, jer dok kritikujemo pokazujemo kako smo mi drugačiji, naravno daleko bolji nego oni koje kritikujemo.

A u stvari je potpuno obrnuto. Kad kritikujemo nekoga drugog, najviše govorimo upravo o sebi. Pokazujemo ko smo i šta smo, zapravo. Svoje nerijetko previsoko mišljenje o sebi, svoju uskogrudost i netoleranciju.

Ko smo mi da sudimo o nekom drugom? Ko nam dade to pravo? Šta mi time dobijamo? Da li to nešto mijenja na bolje?

Ne zavaravajmo se - svi smo mi rođeni kritičari. Počev od sitnica, malih, bezazlenih...pa do krupnih i stvari koje duboko pogađaju onog na koga smo se ustremili. Naravno, sa najboljim namjerama i plemenitim željama da ga osvijestimo, probudimo, ukažemo, poboljšamo, unaprijedimo, da mu pomognemo, olakšamo, otkrijemo nove vidike.

Neka hvala, rado bi nam na to svako rekao. Počev od onog trogodišnjaka, kojeg presječemo svojim krikom do onog ranjivog i bliskog bića pored sebe, prema kome često imamo najmanje obzira.

Dan 178. - Povratak u grad

Miriše lipa i zato je sve potpuno drugačije. Hodamo kao opijeni nekim lakim drogama. Smješkamo se...dok se ne sjetimo kakve rutinske, dosadne obaveze. Onda shvatiš da nije do grada i sela, nego do slobode i obaveze.

To je znači ta njihova nepremostiva razlika.

Dan 177. - Wellnesselo

Nedelja, 26.06.2016.

Ponuda Wellnessela "Palankovo":

Aromaterapija 
Mirisanje ruža, grmova lavande i lipe koju donosi vjetar

Masaža stopala:
Hodanje po jutarnjoj travi 
Hodanje po travi u podne
Hodanje po večernjoj travi

Aktivnosti:
Šetnja kroz šumu
Ljuljanje na trijemu
Plijevljenje začinskog bilja
Branje aronija
Okretanje item-a na roštilju
Filozofiranje uz svjetlost svijeće

Neaktivnosti:
Ležanje na travi
Buljenje u nebo
Posmatranje zvjezda
Bitisanje

Dan 176. - More od kubika

Subota 25.06.2016.

Bazen može biti pravo more u bogatoj i svemoćnoj dječijoj mašti. Čak i bazen koji je malo probušen, pa moramo da ga naduvavamo svako pola sata. Ni to ne smeta. Djeca su čitav dan u njemu skakala, ronila i plivala, kao da je okean.

Iako nema ni kubik vode. A ni za vodu se ne bi baš moglo reći da je bila plava :)

Dan 175. - Matijine oči

Petak, 24.06.2016.

Matija je predivan, veseo i srećan dječak, pun ljubavi. Oko sebe je veselo i neštedimice razbacuje. Voli da se zagleda u oči. Gleda te dugo i pažljivo, onda se osmjehne. Njegov pogled je prodoran i moćan. U Matijinim bistrim očima vidi se neka viša dimenzija. Vidi se njegova divna i iskrena duša.

Matija je poseban dječak, koji je odmah zarobio moje srce.