Dan 365. - Svaka mi čast!

Evo došao je i taj 365-ti dan, za kog sam mislila da mi je nedostižan! E pa nije, ergo, mogu šta god hoću, samo kad hoću!

Godina iza mene može se iščitati iz postova, ali daleko od toga da je u njima sadržana. Bilo je toga mnogo više, uglavnom u onim sivim i višim sferama kojima je tako teško ući u kraj...

Uspjela sam u svojoj namjeri da svakom svom danu dam ime i prezime i tako ga spriječim da mi samo tako isklizi kroz prste...I...moram da priznam da mi se to dopalo...natjeralo me je da o svakom danu porazmislim, da ga sama sebi stvorim, a ne samo da čekam da vidim šta će mi se dogoditi...

A nije i da se nije štosta izdešavalo! Moja porodica je prošla kroz možda najturbulentnije razdoblje...koje još nije okoncano btw...svejedno, bila je to dobra godina, poučna i otrežnjujuća, zahtjevna i puna novih spoznaja i ideja...

Naučila me je, bolje potvrdila mi je da imamo snage i da smo jaki kao stijena...da se znamo nositi sa oba pola o kojim govori zakon polariteta...

Znam tačno i šta očekujem od 2017.-te! Jednostavno - nastavak započetog, dalje spoznaje, put u dubinu i visinu istovremeno...

Jedva čekam!

Dan 364. - Pripreme za

Petak, 30.12.2016.

Privikavamo se na novog člana porodice, a i on na nas. Dobrica je, izgleda da smo položili, jer nijednom nije zacvilio, niti se činilo da je tužan.

Mi smo na selu, pripremamo se za 2017. tj. da ispratimo prvo ovu 2016. kako zaslužuje :) To se uglavnom sastoji u zgubidanjenju, pijuckanju nikšićkog tamnog i zezanju, maženju i filozofiranju...loženju kamina, pravljenju ruske salate, smišljnju menija za sutra :)

Dan 363. - Čarli

Četvrtak, 29.12.2016.

Danas smo išli po Čarlija. Dan predivan, družina vesela, put  odličan.

Već u povratku je bilo jasno da je to to. Kliknuli smo :) Bio je miran i dobar k'o duša.

Moj sin najsrećnije dijete na svijetu!

A zamislite tek onda mene :)

Dan 362. - Najsrećniji dan

Slavili smo rodjendan (komada 1) i diplomski (komada 1).

Presrecni i preponosni!

Kakvo predivno finale ove 2016. godine :)

Znam samo jedno, sledeca ce biti jos bolja!

Dan 361. - Hygge?

Ponovo privlačenje...nisam nikad do danas čula za hygge (dansku riječ za sve ono o čemu sam pisala juče). Označava te sitne, male, svakodnevne rituale radosti i sreće koji Dance i pored surove klime čine najsrećnijim narodom u svijetu (ili bar Evropi).

Možda se i radi samo o pomodarstvu i "prodavanju" masama upravo onog što im najviše nedostaje, činjenica je međutim da se TO ne može kupiti. Nema te svijeće, ukrasne šolje i aromatičnog čaja ili kafe koji će ti sami po sebi pribaviti taj osjećaj radosti i spokoja -  sve je to naravno u našim glavama i sve se to naravno može osvijestiti i dokučiti.

Treba samo htjeti, treba samo biti istrajan i dobronamjeran prema sebi...

Dan 360. - Šta radiš za sebe?

Misli se svaki dan, misli se uopšte u životu.

Zato pitanje nije nimalo lako. Cijeli dan pokušavam da se sjetim svih stvari koje radim za sebe...
"Puna si ćeifa" kaže moj muž. Valjda je onda to to, pomislih i pokušah da se sjetim na šta sve on to misli...
Medena voda sa limunom ujutro...doručak (istina ne samo za mene, rado ga pravim i ostalim ukućanima)...jutarnja kafica...u mojoj šolji...sa cimetom i datulom pored...na omiljenoj fotelji...
Pa onda čaša vina...ne nasuvo (mora nešto da se gricne...ali ne bilo šta...neki dobar sir, masline, brusketica?
Obavezna topla svjetlost lampi...ili svijeća...lila dekica kad gledam film...
Moji vikendi...na selu, na planini, na moru...ostala putovanja...
Tačkanje svega što mi padne na pamet...
Čitanje (iako ne toliko često kao što bih voljela)...
Filozofiranje o životu i svemu ostalom...
Pisanje bloga :)

Toga se sjetih za sad. Nedostaje tu još koješta, znam, ali ne upražnjavam...planinarenje, plesanje, ludiranje...Moram to da vratim u svoj život! Eto zadatka za sledeću godinu :)

Dan 359. - Klizanje

Nedelja, 25.12.2016.

Otvorili smo ovogodišnju sezonu klizanja u Banja Luci! Bilo je divno, malo nesigurno u početku. Klizali smo sa Ivom, Mikijevom "najstarijom" drugaricom i Banjom koja se odvažila da prvi put stane na klizaljke. Iva je medena, a Miki je prezadovoljan nakon klizanja otišao kod nje.

Prije toga smo naučili lekciju - ne dozvoli da ti ništa, ama baš ništa pokvari divan dan! Nadam se da je savladana i da neće biti potrebno ponavljanje, jer stvarno nema ništa gluplje od toga da sam sebi upropastiš dan!