Dan 243. - Interesantno

Na odjelu za dječije knjige u kojem smo tražili nešto interesantno za mog malog čitača, pažnju mi je privukla knjiga nemarno bačena na polici. Bio je to Nil D.Volš i njegovi Razgovori s Bogom - knjiga 2, koja me je jako zanimala, nakon što sam u dahu pročitala prvu, ali je nigdje nisam mogla pronaći.

Pa sad reci da knjige ne pronalaza nas, a ne mi njih! A tako je vjerovatno i sa svim ostalim u životu!

Dan 242. - Ugarski brzaci

Utorak, 30.8.2016.

Na putu između tačke A i B, kratka stanka i predivan ručak u kanjonu rijeke Ugar. Fantastična i preukusna pastrmka (domaća a ne ona kalifornijska), krompir salata i odlično domaće vino. Crna domaća pogača. Žubor vode u pozadini.

Kud ćeš ljepši završetak službenog putovanja.

Dan 241. - Slikarska nabavka

Osim što smo prethodno nabavili ono što smo prerasli (trenerku, pidžamu, čarape, patike itd.), išli smo da nabavimo ono što dosad nismo nabavljali a sada nam baš treba - slikarska platna, uljane i akrilne boje, četkice ...

Unaprijed se radujemo se još jednom nadolazećem, kreativnom vikendu na planini :)

Dan 240. - Ponovo kompletni

Nedelja, 28.8.2016.

Završio se ljetnji raspust. Svi smo ponovo u stanu. Stan je ponovo pun poznate buke, tutnjave i energije njegovog najmlađeg stanara.

Što smo stariji, to smo tiši...interesantno...i više nam smeta buka...

Dan 239. - Pijetao

Subota, 27.8.2016.

Planina inspiriše! To je definitivno dokazano. Naravno, i pravi ljudi na pravom mjestu.

Moj muž je postao pravi slikar i to preko noći. Naravno da je taj talenat u njemu postojao oduvijek, samo je bila potrebna ta čudesna planinska atmosfera da se taj nesumnjivi talenat i otkrije :)

Dan 238. - Planinski vikend

Opet smo za vikend na planini, a iskoristićemo priliku i pregledati naše pčelice. Biće potrebno i obaviti tretman protiv varoe, tog užasnog nametnika koji ih napada, stresira i može biti uzrok čak i nestanka pčelinjeg društva.

Veče je zato rezervisano za meditaciju, obradu drveta, pripremu komada za tačkanje :) i muziku, divnu, klasičnu.

Dan 237. - Peglanje

Jedan od poslova koje rijetko i nerado (baš kad se mora, mora) radim. Uz pravu muziku ili inspirational speach na you tubu i to može da bude određeno zadovoljstvo, pogotovo ako peglaš onima koje voliš (malu mušku, veliku mušku i svoju žensku garderobu :)

Dan 236. - Heaven and Earth

Čitala

Nije loše...u stvari ništa novo što već nisam pročitala u drugim knjigama u vezi sa dušama i životima na drugoj strani...meditacije, vizualizacije, itd.

Dan 235. - Sa druge strane

Na današnji dan, prije dvije godine, moja majka je prešla na drugu stranu...nedostaje mi...često mislim na nju, često izgovaram riječi koje je ona izgovarala - bila je tako mudra i uglavnom je bila u pravu...voljela sam je mnogo...i dalje je volim...znam da ćemo se ponovo sresti i radujem se tome...

Dan 234. - Posao

Ponovo na poslu, nakon duže pauze. Sve je mirno, većina ljudi je još na odmoru. Polako se kristališu moje nove-stare obaveze za naredni period. Vide se i neki ostvareni pomaci koje prije nisam primjetila. Često od drveta (aktuelnog problema) ne vidimo šumu uspješno obavljenih zadataka. E zato odmor i služi!

Dan 233. - Povratak u realnost

To znači - kuća, posao, svakodnevne obaveze...

Nije da je to sve grozno i loše...nije, samo se ponovo treba navići...ili, možda, baš ne treba! Možda treba sve iznova osmisliti, izmijeniti, ispreturati, presložiti, iskrčiti, osvježiti, provjetriti, lakirati, zamirisati, okititi, uljepšati, izgotiviti, umiti, uglancati...

Da, mislim da treba!

Dan 232. - Klekovača

Subota, 20.8.2016.

Dan 231. - Aboridžanska kolonija

Petak, 19.8.2016.

Počeli smo svi da "bockamo". Kineskim štapićima umočenim u akrilne boje po drvenim krugovima. Inspirisala nas je Jelena Srna, koju su inspirisali australijski Aboridžani.

Kakvo zadovoljstvo i uživanje! Pravljenje različitih šara i kombinovanje boja zainteresovalo i je i mog sina. Njegov rad je po jednoglasnoj ocjeni bio najljepši!

Dan 230. - Zilč

Četvrtak, 18.8.2016.

Znači nula, a naziv je igre sa 6 kockica kojom smo se zarazili. Stiglo je i pojačanje sa sela u liku mog sina i njegove Banje. Sin se malo udebljao (popunili su se medeni obrazi), promangupisao i odrastao. Kako i neće kad je sam dotjerivao krave sa paše, kupio jaja iz kokošinjca, igrao se sa psima i macama. I naravno, sve to radio sa Nikolom, najboljim drugom na svijetu!

Dan 229. - Kreativnost

Srijeda, 17.8.2016.

Spava u nama, a budi se u posebnim uslovima. Kod mene je to uvijek na planini. U tišini, bez buke, mobilnog operatera, TV i svih ostalih uređaja.

Prvo samo bitišem. Postojim i to mi je dovoljno. Postojim na nekakav drugačiji i bolji i svrsishodniji način, iako ama baš ništa ne radim. Onda krenem i ne znam da stanem. Satima nešto sređujem, pravim, bojim, osmišljavam...

Tako je bilo i ovog petka. U deset uveče su me užasno boljele noge i ruke...bila sam tako srećna!

Dan 228. - Lažni meteopata

Utorak, 16.8.2016.
 
Kako to da na planini vrijeme ne utiče na moje raspoloženje? Padala je kiša, bilo hladno, čak se odnekud pojavila i prava magla. Ja sam bila vesela, budna i raspoložena kao da grije najljepše Sunce.

Znači, nije nikad do vremena. Do mene je!

Dan 227. - Ispred kuće

Ponedeljak, 15.8.2016.

Ne znam šta sam radila, ni kako mi je svo to vrijeme prošlo...Probudila sam se, izašla napolje i bila ispred kuće cijeli dan. Nisam nigdje išla. Al' znam da sam uživala i da mi je bilo divno...slušala sam ptičice, čupala sam korov oko kuće, rezala neke suve grane...Čitala, meditirala, razgovarala sa jednom pravom Srnom...

Dan 226. - Vrcanje meda

Nedelja, 14.8.2016.

Vrcali smo med. Ni ljepšeg, ni slađeg posla na svijetu! Miris otvorene košnice i vibracija pčelinjih društava koja unose polen i nektar u košnicu neuporedivi su sa bilo čim ostalim na ovoj našoj planeti. Ajnštajn je rekao da bi, kada bi pčele izumrle, čovjeku ostalo još samo četri godine života - toliko je bitna, a potcijenjena njihova uloga u oprašivanju biljaka kojima se hranimo.

To tečno zlato boje ćilibara božanska je hrana i lijek! Kako ga je divno sipati u tegle i sladiti se njime svkog jutra :) njam, njam

Dan 225. - Bitisanje i disanje

Subota, 13.8.2014.

Potpuno opuštanje i nemoranje ničega! Kakva divota i uživancija!

Dan 224. - Roštiljanje

Petak, 12.8.2016.

Imali smo goste. Divne, drage ljude. Jednu Milenu koju nisam vidjela skoro 19 godina i koju mnogo volim. Dogovorile smo ponovno viđenje na istom mjestu za tačno godinu dana. Voljela bih da obiđem neka mjesta o kojima mi je tako zaneseno pričala.

Imali smo i povod. Slavili smo rođendan. Roštilj je bio odličan, a torta s ljubavlju napravljena... Još jedan divan dan...

Dan 223. - Drvo

Četvrtak, 11.8.2016.

Čudesno je to biće. Visoko. Mirno i stameno, a uvijek u pokretu, titraju, njihanju. Vječito u zenu. Kažu da je najlakše doći u meditativno stanje duha upravo pod drvetom, zato jer je drvo stalno u meditaciji.

Treba što češće zagrliti drvo. Ono će vam prenijeti pozitivnu vibraciju i time podići i vašu sopstvenu.

Mogla bih čitav dan da gledam odozdo u visoke grane ogromnih jela ispred mog planinskog skrovišta.

Dan 222. - Prepakivanje

Samo smo svratili do kuće da se prepakujemo. Zamjenimo morske krpice onim za selo i planinu. U tome nismo baš dobri. Svake godine se zeznemo. Jednostavno je nemoguće zamisliti da ćemo vreline avgustovske zamijeniti svježinama avgustovskim i to samo u dva dana.

Za svaki slučaj sam nam ponijela kupaće kostime (ima i na planini jezera u kojim su se prošle godine u ovo doba ljudi kupali). Par trenerki, koji duks, ljetnju haljinicu, koje čarape?

Dan 221. - Bregava

Utorak, 9.8.2016.

Otkriće na putu kući - rijeka (riječica?) Bregava koja protiče kroz Stolac. Kakva ljepota! Kakva nijansa moje omiljene zelene boje (naravno da se na slici ta divota ne vidi)! Kakva svježina usred avgustovske vreline!

Dan 220. - Plava spilja

Ponedeljak, 8.8.2016.

Nevjerovatna ja nijansa plave boje mora u toj špilji. Niko ko je vidi ne može ostati ravnodušan, niti može odoljeti potrebi da u to plavetnilo skoči sa broda - pa šta bilo da bilo!

Moj je sin bio oduševljen, pogotovo što je imao naočare za vodu pa je mogao i da roni. Prelamanje svjetlosti kroz manji otvor koji stoji nasuprot glavnom ulazu u špilju razlog je ove čudesne pojave i ove vizantijsko-plave božanstvenosti morske.

Obećala sam sebi da ću se, kad god budem u prilici, potruditi da iznova i iznova idem u ovu špilju dok god to mogu! Vrijedi truda! (pa čak i po užasno velikim talasima koji su nas pošteno izljuljali u barci koju smo iznajmili za ovu priliku)

Dan 219. - Sestre

Nedelja, 7.8.2016.

Toliko različite, a u stvari u  osnovi jako slične. Od istog materijala napravljene, istim vrijednostima i uvjerenjima zadojene. Što nas ne sprečava da na iste stvari reagujemo potpuno različito, da na iste probleme gledamo sa različitih strana. Eto razloga i za razmirice i za neslaganja i za razumijevanja i za nerviranja. I za ljubav, naravno. Jer ko je bliži i draži? Ko je krv tvoje krvi? Meso tvog mesa?

Provedoh dan u kući, razgovarajući sa sestrama. Zajedno i ponaosob. O različitim stvarima, problemima i snovima i željama... Da smo mogle još pet dana bi pričale i opet nam ne bi bilo dosta!

Dan 218. - More ponovo

Subota, 6.8.2016.

Ponovo na moru. Ponovo kod kuće. Samo ovaj put je opšta gužva. Sezona na vrhuncu. Kud god kreneš kolone onih koji su krenuli istim putem... i jednako se nerviraju. Prelazimo za dva sata razdaljinu za koju je inače potrebno manje od pola...

Samo je more i dalje mirno i vibrira visoko. U totalnoj pozitivi, bez obrzira na sve :)

Na povratku kupujemo opet mušlje i pravim ih za večeru oko 22:00. Premašuju sva moja očekivanja. Ubola sam recept!

Dan 217. - Otpustanje

Nakon skoro 8 sati puta, kratka stanka pred ciljem. Cim smo se spustili sa brda, izmuceni vrucinom, krivinama, pali-gasi klimom i ugledali more - parkirali smo na prvom zgodnom mjestu, tik uz more.

Kakav merak i opustanje! Umor i nervoza od dugog puta isticali su iz nas gotovo vidljivo. Uranjali smo u blazenstvo vode - nase prirodno okruzenje jos iz majcinske utrobe. Ona nas je ponovo radjala...

Kad smo stigli na cilj bili smo cili i raspolozeni, kao da smo tek krenuli a ne stigli.

Dan 216. - Sunčarenje

Tako bi nekako bio prevod sungazing-a (bar kod Hrvata). To je drevna duhovna tehnika, koju je Zapadu približio HRM (Hira Ratan Manek) i sastoji se od gledanja u Sunce (od sad ću ga uvijek pisati velikim slovom) u tzv. zlatnim satima (sat nakon izlaska i sat prije zalaska Sunca) i to postepeno povećavajući vrijeme za 10 sekundi svaki dan. Kada se dođe do 45 minuta (za oko dvije godine), vraća se unazad do 15 minuta. Poželjno je da se prilikom sunčarenja stoji na zemlji ili pijesku, kamenu, betonu, a ne na travi, asfaltu ili sintetici (ali nije presudno).

Šta se time dobija? Kažu puno koristi na zrdavstvenom, psihološkom i duhovnom planu, što je meni dovoljno da pokušam. Juče sam obavila svoju drugu sesiju od 20 sekundi. Vidjećemo koliko ću izdržati. Sunce, na žalost, sa svog balkona vidim samo u zalasku, ali Bože moj i to je OK.

Dan 215. - Sunce za doručak i večeru

Srijeda, 3.8.2016.

Odgledala sam nevjerovatan dokumentarac (znam da ih ima mnogo na ovu temu) "U početku beše svetlo" nekog njemačkog autora.

Ljudi moji, ja za ovo prvi put čujem. Slušala sam ranije da je korisno ujutro ili predveče gledati u sunce, da to stimuliše hipofizu i popravlja raspoloženje. Čula sam i da sjeverni narodi, koji pate od nedostatka sunčeve svjetlosti tokom dobrog dijela godine, idu na posebne terapije gledanja u posebne sijalice da bi to nadoknadili jer su inače depresivni i suicidni.

Ali da ljudi, i to ne mali broj, u svim dijelovima svijeta (Indija, Kina, Rusija, Zapad) jednostavno prestanu da jedu i piju i tako žive godinama poput jogija, to stvarno do sinoć nisam znala da je moguće.

Objašnjenje je sledeće - poput biljaka koje direktno dobijaju hranu (tačnije energiju) od sunca tj. svjetlosti (putem hlorofila) tako i ljudi mogu da se hrane sunčevom svjetlošću (putem hemoglobina). Vau! Ljudi jednostavno prestaju da jedu i žive u savršenom zdravlju, puni energije.

Zvanična nauka još negira ovaj fenomen i pored urađenih mnogih laboratorijskih ispitivanja. Definitivno mi je jasno da ni zvanična, zapadna medicina ni nauka nemaju pojma ni o čemu. Taj zatvoreni i interesima zarobljeni naučni i medicinski establišment poslednja je brana nadolazećem duhovno preporodu čovječanstva.

Dan 214. - Sada

Izgleda tako jednostavno i lako. Ko ne bi mogao da se fokusira na sadašnji trenutak, kad već toliko o dobrobitima sadašnjeg trenutka svi pričaju? Ne treba ti nikakva posebna vještina, nikakvo znanje, nikakva moć. Treba samo osvijestiti sadašnji trenutak. Samo.

E tu je problem, pardon, izazov :) Samo i kao dvije su zamke u koje je najlakše upasti. I bogami stalno upadamo! Kad vam neko kaže da SAMO to treba da napravite, oprez - obično se iza samo krije vraški teška, skoro pa neizvodljiva stvar. Kada čujete da je nešto KAO nešto drugo, budite sigurni da nije to TO.

I šta sad? Kako živjeti SADA, a da vas misli odmah ne rastegnu u 22 pravca? Znam, u teoriji, SAMO ih treba stišati. Postati ih barem svjestan, za početak. Ok, nastaviću da pokušavam. Šta drugo?

Dan 213. - Stvarati svoje dane

"Vi ne živite svaki dan da bi otkrili šta vam on ima pružiti, već da to stvorite...Ono što mislite, govorite i radite postaje pojavno u vašoj stvarnosti..." - D.N.Volš (Razgovori s Bogom)

Mi kreiramo svaki svoj dan. Naše misli, ono što izgovaramo i na kraju ono što radimo staviće na ta 24 sata beskrajnih mogućnosti naš potpis! Povedimo računa o tome kako se potpisujemo.

Zašto misliti na najgore, kad je jednako lako/teško misliti na najbolje? Zašto izgovarati grube riječi, dizati ton, siktati, ogovarati, kad isto tako možemo reći nešto lijepo ili bar ćutati? Zašto uraditi nešto zbog čega ćemo se za par minuta kajati?

Najviše me raduje jedna stvar - a to je da svoje greške počinjene danas možemo već u sutrašnjem danu popraviti.

Dan 212. - Disanje

Nedelja 31.07.2016.

Disanje je jedna od aktivnosti na koju uglavnom ne obraćamo nimalo pažnje. Dok se ne desi nešto i udah vam postane nemoguć. Na tren. Kad ponovo sve profunkcioniše, shvatate da uzimate zdravo za gotovo tako važnu stvar kao što je disanje. I Bog zna šta još uz to.

Zato zastanite. Obratite pažnju na to kako dišete. Da li plitko? Površno? Kratko i brzo? Bez imalo svijesti o blagoslovu udaha koji znači život?

Ako su svi odogovori potvrdni - vrijeme je da nešto promijenite i počnete da dišete drugačije. Punije i dublje. Smirenije i radosnije. Svjesni ljepote života koji vam ti udisaji omogućuju.

Dan 211. - Kotlić

Subota, 30.07.2016.

Ima li išta ljepše i radosnije od vesele vatrice koja zagrijava kotlić i u njemu omiljeno jelo. Posebna je divota pojesti ga sa onim koga voliš i u odabranom društvu :)