Dan 273. - Shopping dan

Neplanski sam kupila čizme!Jupiiii! Al' udobne! Nije da su mi bile neophodne i nije da nemam čizama i na pretek, al' sad ću bar moći da se bar nekih riješim (nema više izgovora - jedne u kuću-druge iz kuće).

I da, stvarno je kupovina obuće poseban merak! Ne znam sa čim bih to uporedila, a da mi ne zamjere neki...zato i neću...nagađajte...

Dan 272. - Kino tajm

Poslije dužeg vremena otišla u kino i ismijala se do suza uz šašavu Bridžit Džons. Moram ići češće u kino, definitivno, a i vidjela sam par dobrih najava. U oktorbu, dakle, idem još da vidim: Stado (prvi režiserski film Nikole Koje) i Jesen samuraja (od režisera Malog Bude) od naših filmova. Od stranih me zanima Snouden, Računovođa (sa Ben Aflekom) i naravno Meril Strip u Neslavno slavnoj Florens.

Dan 271. - KonMari metod

Uh, zaboravila sam juče da pomenem da je revolucionarni uspjeh ova Japanka postigla zahvaljujući njenom originalnom načinu slaganja garderobe. Rolanjem u rolnice :)

Probala sam da to uradim u svom ormaru - pogledajte kako izgleda (nije tako uredno kao kod Marie, ali ni ja nisam Japanka).

Stvar je u tome da na ovaj način stvarno vidiš baš SVU garderobu koju imaš. Sviđa mi se! Vidjećemo koliko će to potrajati.

Dan 270. - Marie Kondo

Da, da...jesen ispiriše. Pored toga što ti budi želju da praviš ajvar, turšiju i kojekakve kisele salate, jesen u meni budi želju za pospremanjem, raščišćavanjem, perkanjem i briskanjem (srećom brzo popusti).

Japanka Mari Kondo je napravila pravu malu revoluciju svojim knjigama o njenoj metodi pospremanja, a naročito slaganja odjeće tj. organizacije ormara i sl.

Ključno je sledeće: sve stvari staviš na gomilu (to sam uradila ja sa svojom jesen-zima garderobom) i onda uzimaš jedno po jedno sa pitanjem: Da li mi ova stvar donosi radost? Da li me čini srećnom? Ako je odgovor pozitivan stavljaš u ormar, ako nije - to poklanjaš nekome.

Jedno je sigurno - sve će vam moći stati u ormar i to na 10 vješalica. Eto ti minimalizma za tili čas! U suštini kad pogledaš, to i jesu stvari koje uglavnom nosiš. Šta će ti onda sve one ostale?!? Ako se bojiš da druge nećeš moći da kupiš, sjeti se šta nam radi strah i oslobodi ga se...

Ovo je stvarno uživancija!

Dan 269. - Random acts of kindness

Uh, gdje bi nam bio kraj kada bismo se svi potrudili da ljudima (i životinjama i biljkama) oko sebe učinimo život barem malo ljepšim. To je poenta nasumičnog dobročinstva ili čina ljubaznosti ili...nazovote ih kako god hoćete. Samo ne zaboravljajte da ih činite svakodnevno, napravite sebi mali podsjetnik (nekad su se vezali čvorići na maramicama, mi danas možemo podesiti podsjetnike na našim nasušnim mobitelima) dok vam to ne uđe u krv, dok ne osjetite blagodeti ovakvih postupaka na sopstvenoj koži. Jer upravo to će se desiti - što više ljudi uspijete da obradujete - vi ćete biti radosniji.

Pustite nekog ispred sebe na kasi...nasmješite se djeci u parku...poklonite sitnicu, lijepu riječ drugome...dajte kompliment...dajte prednost u saobraćaju...ispričajte vic...nazovite one koje rijetko ko zove...pomozite prije nego vam zatraže...saslušajte i ohrabrite...

Dan 268. - Dirnuta ljudskošću

Nedelja, 25.09.2016.


Ima tako divnih, velikodušnih i čovječnih ljudi da je prava čast poznavati ih i družiti se s njima. Takve napredne duše su dokaz da smo svi (u manjoj ili većoj mjeri) odraz iste Božanske energije i da imamo svoju svrhu ovdje na zemlji. One su istovremeno ravnoteža svim onim drugim dušama koje tek čeka naporan put uspinjanja na skali svijesti...

Hvala Ti što postojiš i što si tako iskreno i bez dvoumljena pokazala da si nam pravi prijatelj!

Dan 267. - Uživanje u tačkanju

Subota, 24.09.2016.

Istačkala sam prije dvije godine iscrtano drvo na zidu. Uživanje je bilo potpuno. I možda još nije završeno...ima tu još da se doda pokoja tačkica!

Dan 266. - Planinska inspiracija

Nova slika, nastala za par večernjih sati, uz vatricu. Nepravda ne utiče na stvaralaštvo!

Dan 265. - Prvi put sam u školu

Doduše, sa drugarima iz istog ulaza. Ipak, nije to mala stvar. Dijete je poraslo i postaje svakog dana sve samostalnije. Mama i tata su mu sve manje neophodni u mnoštvu svakodnevnih, ali nipošto zato manje bitnih i manje značajnih stvari. Postaje sve više svoj - a to je cilj i zadatak svakog roditelja! Duboko vjerujem da su nam djeca samo posuđena, a ne data da im pomognemo, koliko možemo, da pronađu svoj put. Ili bar da im ne odmognemo, jer sasvim sigurno nismo dorasli svijetu u kome će oni živiti.

Dan 264. - Izvoli

Sad se pokaži. Dokaži na djelu sve svoje teorije i duhovne prakse. Ako sad nemaš motiv - nikad ga nećeš ni imati. Mnogo je lakše iz ustaljene i uljuljkane, poprilično udobne i sigurne luke gledati bure koje divljaju oko tebe i savjetovati ljude koji se drže za krhke olupine da istraju, da se ne predaju, da budu odvažni i uzmu svoj život u svoje ruke.

Valja sada to i sam primjeniti. Oluja je stigla i u moju luku i prijeti da poruši sve. Trebaće mi mudrosti i smirenosti i još više ljubavi i radosti i zahvalnosti i odlučnosti i autentičnosti i svih ostalih vrlina i vještina o kojima čitam i razmišljam zadnjih mjeseci. Valja sada sve naučeno primjeniti i još više učiti i spoznavati svakog dana.

Jer na kraju sve će biti dobro - to znam. Ako nije dobro, to samo znači da još nije kraj...

Dan 263. - Izazovi

Kada nam se dešavaju izazovi? Evo šta, između ostalog, kaže Životna škola Natalije Domin:

"...kad imamo priliku napraviti prekretnicu u svom životu, napredovati u nečemu. No, za to trebamo pokazati da smo dostojni toga, da zaslužujemo skok na viši nivo, pokazujući koliko vrijedimo u izazovnim situacijama. Svaki put kad treba da se uzdignemo na neki novi nivo u svom životu, na veći stepen integracije vrlina i vještina u životu, nailazimo na test u obliku izazova, na nešto što treba da prebrodimo kako bismo se uzdigli na viši nivo ili ostali na mjestu ili čak degradirali, ako pokažemo da nismo dostojni. Taj je test obično neka osoba ili situacija koja u nama pogađa one slabe tačke koje bismo trebali ojačati kako bismo mogli napredovati na višem nivou i time bili nagrađeni. Da bismo ovaj izazov prošli, trebamo zadržati pozitivan stav i vjeru, čak i onda kad se osjećamo obeshrabrenima i kad ne vidimo svjetlo na kraju tunela." Ljutnja je otrov http://www.zivotna-skola.hr/mane/ljutnja.html

Dan 262. - Kontrast

Desio se. Valja ga pravilno shvatiti i ne podleći iskušenju da padneš na niži nivo. To što se dogodilo sa sobom nosi lekciju. Nešto treba da naučimo da bismo se popeli na sljedeću stepenicu. Tako ja to gledam i tako se postavljam. Otvorenih očiju i ušiju - da vidim i čujem sve što je potrebno da izađem iz ovakve stvarnosti u kojoj nevini bivaju osuđeni, a neljudi nekažnjeni.

Dan 261. - Love chair

Nedelja, 18.09.2016.

I ovaj dan prošao je u znaku kreativnog tačkanja. Predivna "ljubavna stolica" koju je moj muž prije par godina naručio da se napravi za mene/nas, postala je, nadam se, još luđa i ljepša nakon mog cjelodnevnog bavljenja njom...Nama se sviđa, to je najvažnije...A ljubav je naša...šta da kažem a da ne bude patetično...duboka i postojana, šarena i luda, sa raznoraznim tačkicama i puno boja...nekad bijela, nekad crna...kao mi sami...srećni i zahvalni na svemu što imamo...

Dan 260. - Ajvar

Subota, 17.09.2016.

Kupili smo paprike i patlidžan, pa ih onda pekli na roštilju, gulili (najgori dio svakako), mješali, mješali, mješali. Ono što smo dobili slađe je od meda (dobro, možda nije baš od meda), odnosno draže nam je sto puta jer smo ga sami "gazali". I beskrajno uživali pri tom u predivnom, skoro ljetnjem danu.

Saznala sam još jedan fenomenalan recept sa patlidžanima - naći ćete ga u Hrani za dušu. Njam :)

Dan 259. - Kraj jednog procesa

Petak, 16.09.2016.

Već sam pisala o tome kakvi sve mogu biti...procesi...odvijaju se svakodnevno u svima nama...fizički, umni, emotivni, psihički, radni, duhovni, sudski...e, ti su specifični. Neophodni su za opstanak društva i kada se odvijaju po pravilima i zakonu čine dobro. Liječe i iscjeljuju. Kada takvi nisu, čine još veće zlo. Nesagledivo. Prvenstveno zato jer ukidaju pravila i onda haos može da počne...

Ipak samo jedan je i pravedan je - sud kojem neće izmaći niko...i to je dobro.

Dan 258. - Ljutnja

Prevodim izvanredan članak o ljutnji i ne mogu a da ne zabilježim fenomenalnu misao - "Većina percepcija je lična projekcija". Vau! Kako otrežnjujuće!

Nešto nas užasno nervira kod neke druge osobe. Stani. Razmisli. Zašto? To je ključno pitanje. Ta ista stvar druge uopšte ne nervira, čak nekad smatraju da je to simpatično. Zapitaj se odmah koju si SVOJU projekciju, zaljepio na tu osobu, pa te zato nervira. Čega se to ti plašiš da sam imaš, pa te zato nervira tobože kod te druge osobe.

Ili još važnije. Neko te je smrtno uvrijedio jer ti je nešto rekao. Samo se upitaj -  da ti je rekao da si "smrdljivi ljubičasti vanzemaljac" to te SIGURNO ne bi uvrijedilo, jer teško da o sebi možeš misliti da si ljubičasti vanzemaljac. Ako te je uvrijedilo to što ti je rekao da si lažljiva, pokvarena, ovakva ili onakva - preispitaj svoje mišljenje o samom sebi, svoj nivo samopoštovanja i ljubavi prema sebi. Tu je odgovor i uzrok tvoje ljutnje i bijesa!

Dan 257. - Brules

Fenomenalan izraz koji je smislio lik koji se zove Vishen Lakhiani, autor knjige "The Code of Extraordinary Mind".

Odnosi se na bullshit rules - tj. pravila koja su nam iznutra ili spolja nametnuta kulturom, vaspitanjem, medijima, porodicom itd. i koja nas navode na ponašanje koje nam u suštini ne odgovora i čini nas nesrećnim ili nam, pak, onemogućavaju da budemo stvarno i jednostavno srećni.

Treba zato, sjesti sam sa sobom, pa, na tenane, osvjestiti BRULES u našim životima i prestati se rukovoditi onim koja nam jednostavno ne služe, ne doprinose našem razvoju i blagostanju, nego nas samo udaljavaju od nas samih.

Pogotovo je važno, kad ih već spoznamo, da oslobodimo svoju djecu robovanja tim istim brules koja nama ništa dobro nisu donijela.

Dan 256. - Običan dan

Sve je bilo uobičajeno, rutinski. Očigledno nisam imala dovoljno energije da ovom danu ubrizgam malo magije i učinim ga posebnim. Valjda sam bila umorna, šta li? Naravno da je i to dozvoljeno i ne zamjeram nimalo to sebi.

Znam i da sam sina vodila na dzudo. I bila pod utiskom načina na koji se moje mezimče nosi sa grubim dječačkim, borilačkim, adrenalinskim i borilačkim iskušenjima. Snalazi se dobro, iako je meni bilo došlo da ga pokupim i spasim od ovih što hoće da ga tuku, mislim da se bore sa njim :). Bolje ipak da ga tata vodi, nije to za mene...

Dan 255. - Nova knjiga

Ponedeljak, 12.9.2016.

Stigla mi je septembarska knjiga poštom iz našeg najbolje on-line knjižare knjiga.ba. To je "Mala knjižara u Parizu" Nine George koju jedva čekam da pročitam.

Preporuku za čitanje ove knjige pročitala sam na blogu Bibliovca koji mi se dopao. Baš me zanima da li će nam se ukusi poklopiti :)

Dan 254. - Auto-put

Nedelja, 11.9.2016.

Provozali smo se novim auto-putem. Predivan je i magičan. Za petnaest minuta predivne vožnje izbjegli smo sat vremena truckanja i lomljenja po uskom, krivudavom nečem što se još jedino kod nas zove putem.

Prethodno smo probali savršen rižoto sa povrćem -  Jelenin specijalitet, čiji recept je zabilježen u dijelu Hrana za dušu - duša hrane!

Pa nek mi neko kaže da riža nije čudesna! U svakom pogledu.

Dan 253. - Sinija

Subota, 10.9.2016.

I ovaj vikend protiče u izuzetno kreativnom raspoloženju. I Vorteksu!

Svi smo se bacili na boje, četkice i tačkice! Mislim da smo zarazili još jednu dragu osobu :)

Prvo slika kuće bake Simeune:

Pa onda raspjevana, istačkana sinija:

A koliko tek uživancije, smjeha, pirkanja vjetra na trijemu, dobre muzike i mudrih zaključaka...

Dan 252. - Rođendan

Petak, 9.9.2016.

Zbog rođendanske čestitke, zaboravili smo pernicu i svesku. "Važnija je meni Banja nego škola"- mudro je konstatovao moj sin. K'o da ga takvog slatkiša ne pojede! Banja mu već svejedno jede iz ruke, mada se još malo "kofrči" i lupa kazne za teže prekršaje discipline.

Rođendan smo, kako i dolikuje, proslavili u McTiru, doduše na brzaka, jer nas je čekao put ka wellesselu :)

A tamo, mirisi čistog i ljubavlju ispunjenog doma! I trava, zelena kao u proljeće. I drveće, neko je naraslo i po nevjerovatnih pola metra.

Dan 251. - Nervozan k'o leptir

Četvrtak, 8.9.2016.

Takav je bio moj sin danas. Sve je počelo u školi gdje se ispostavilo da on i još šest đaka nije donijelo patike za fizičko i morali su da sjede na klupi dok su druga djeca trčala i radila vježbe. I naravno zadirkivala ove koje sjede na klupi :)

Onda je i kod kuće dobio kaznu jer se glupirao i naljutio Banju.

Sve se završilo neodlaskom na džudo jer je "imao upalu mišića"(od četvorominutnog planka) i nije želio da ga tamo "razbiju", a mogao bi i da "polomi ruku". Dozvolila sam da ostane, ali sam mu oduzela računar, pa je bio ljut i neraspoložen. Zaključio je da mu je dan bio "najgori", a ja pokušala da mu pričicom objasnim da je sve to "do njega", jer što je on neraspoloženiji, to je i dan gluplji.

"Sve ti je to bezveze što govoriš" - zaključio je i zaspao. Očigledno nisam se pokazala kao uspješan motivacioni govornik.

Dan 250. - Pismo sebi

Srijeda, 7.9.2016.

Napisala sam danas pismo sebi za 10 godina. Gdje živim, šta radim, kako se osjećam. Uživala sam u ovoj vježbici koju je preporučio Siniša Ubović. Pri tom ne treba imati nikakva ograničenja, ne razmišljati o realističnosti niti vjerovatnosti, jer to nije poenta. Poenta je u tome da čovjek pusti mašti na volju i u tome uživa (diže sebi vibraciju) i time uljepša i popravi kvalitet svog života.

Mislim da ću to uraditi uskoro ponovo. Ideje same naviru :)

Dan 249. - Isidora

Utorak, 6.9.2016.

Bili smo na još jednoj promociji knjige Isidore Bjelice. U stvari bio je to razgovor o ljubavi i tome da i nas i svijet u kome živimo jedino ljubav može spasiti. Da li se može voljeti i onaj koji ti je učinio zlo? Da. Da li se onome koji te je ošamario treba okrenuti i drugi obraz? Da. Da li onoga ko je tebe kamenom treba hljebom? Da. Šta je Sotona? Energija bez ljubavi:

Zbog sebe samog! Zbog toga što smo svi mi jedno i što je naša jedina misija ovdje na zemlji da naučimo voljeti. Sebe prvo, a onda i druge.

Isidora nas je sve nekoliko puta rasplakala. Bilo je izuzetno emotivno i inspirativno. Hvala joj na tome.

Dan 248. - Buđenje

Ponedeljak, 5.9.2016.

Moj đak je jutros prvi put išao u pravu jutarnju smjenu - u pola osam! Buđenje je bilo lako - pustila sam mu neku minecraft pjesmicu koju obožava i skočio je veseo i radostan iz kreveta. Uz ples i ludiranje svi smo bili spremni na vrijeme, čak i tata koji se ponudio da sina vodi u školu.

Ups, samo smo zaboravili naočare...sutra, bogme, nećemo!

Dan 247. - Čaroban dan

Nedelja, 4.9.2016.

A čarolija se sastojala iz poznatih sastojaka - nas troje zajedno, predivan, sunčan dan, šuma i planina, mir i tišina, igranje i slikanje i tačkanje.

Istačkala sam jedan zanimljiv, budući stočić od neobičnog panja koga čine četri srasla drveta. Izgleda da se radi o brijestu, ali ne bih mogla da garantujem.

Dan 246. - Princeza

Subota, 3.9.2016.

Nova kreacija naše slikarske planinske kolonije - Princeza! Siguran znak da pijevac nije bio slučajnost i da imamo pravog slikara u porodici.

Bavili smo se i pčelama. Nabavili smo dvije nove matice za društva koja su ostala bez njih. Nadamo se da će ih prihvatiti s ljubavlju :)

Sin je bio s nama i uživao u igri sa svojim planinaskim cukama.

Dan 245. - Neuspješan šoping

Imala sam ambiciozan plan svašta nešto da kupim - sebi, mojima, za kuću. Vratila sam se kući bez ijedne stvarčice, umorna i razočarana. Nije bio dan za kupovinu.

Utješila me predivna pasta sa patlidžanom i crvenim sosom koja me je čekala!

Dan 244. - Prvi dan u školi

Umjesto prvačića, sad imam drugačića. Visočijeg, odvažnijeg, samostalnijeg i samopouzdanijeg! Raduje se odlasku u školu i svojim drugarima.
Vraća se pomalo razočaran jer mu je, kako kaže, drug Uroš ukrao učiteljicu. U stvari, još se ne zna ko će biti njegova nova učiteljica, ali mi se ne čini da ga to pretjerano brine. Iako ostali roditelji vidno negoduju, moje je mišljenje da će nova učiteljica biti baš ona prava za mog sina.

Sada smo uveli novi ritual pred spavanje - govorimo naizmjenično po pet stvari na kojima smo zahvalni tog dana. Mogu reći da nam dobro ide!