Doduše, sa drugarima iz istog ulaza. Ipak, nije to mala stvar. Dijete je poraslo i postaje svakog dana sve samostalnije. Mama i tata su mu sve manje neophodni u mnoštvu svakodnevnih, ali nipošto zato manje bitnih i manje značajnih stvari. Postaje sve više svoj - a to je cilj i zadatak svakog roditelja! Duboko vjerujem da su nam djeca samo posuđena, a ne data da im pomognemo, koliko možemo, da pronađu svoj put. Ili bar da im ne odmognemo, jer sasvim sigurno nismo dorasli svijetu u kome će oni živiti.
Nema komentara:
Objavi komentar