utorak, 1. studenoga 2016.

Dan 305. - Tužioci i sudije

To nikako ne smijemo biti svojoj djeci. Naravno ni drugim ljudima, ali ovo sa sopstvenom djecom je preozbiljno. Djeci treba podrška i razumijevanje, a ne neko ko svaki njihov gaf ili grešku vreba i odmah donosi presudu.

To ne znači da nekad ne treba izreći i kaznu. Postavljanje granica je od izuzetne važnosti za razvoj djece. Ako ne postavite granice dozvoljenog i nedozvoljenog ponašanja na vrijeme (do 5-te godine makismalno), nemojte se čuditi poslije šta vas je snašlo.

Ne smijemo stalno biti tužioci i sudije, na to mislim. Moramo se opustiti i radovati se sa njima i biti ponekad luckasti i pažljivo ih slušati. Kada ste voljni da ih slušate, tada su i oni voljni da pričaju...

Nema komentara:

Objavi komentar