četvrtak, 7. travnja 2016.

Dan 97. - Gdje god nađeš zgodno mjesto

.... tu drvo posadi! A drvo je blagodarno pa će da nagradi. Nagradice izobiljem hlada roda svoga, nagradice bilo tebe, bilo brata tvoga."

Prva potpuno samostalno naučena pjesmica! Sam sebi pročitao i odmah zapamtio. Pa dobio cvjetić sa pet latica od učiteljice.

Kud ćeš veće proljećne sreće!

srijeda, 6. travnja 2016.

Dan 96. - Ne suditi drugima

Nije lako, ali ovo je mozda najvaznija lekcija koju treba nauciti u zivotu. Bar kad sam ja u pitanju. Koliko god se trudila, uhvatim sebe da ne mogu a da ne dam svoje misljenje o tome kako je neko nesto uradio ili nije, a trebao je. Kako je neko rekao nesto, a nije trebao.

Ne trpim nepravdu, ali ko sam ja da sudim sta je pravedno, a sta ne? Ne volim poltronisanje, ulagivanje i postizanje ciljeva nedozvoljenim sredstvima, ali ko sam ja da o tome donosim sud?

Zasto ne mogu da se suzdrzim od komentarisanja i ocjenjivanja postupaka drugih ljudi? Zasto mi jezik nije kraci i zasto me takve stvari pogode? Iako se trudim da ne reagujem, sto je pozitivan pomak.

Put ka mijenjanju sebe nije ni lak ni zagarantovan. Ono sto smo mjesecima gradili, za cas se srusi...Istrajnost u tom nastojanju jedino se broji.

utorak, 5. travnja 2016.

Dan 95. - Promjena sezone

Sad je to vec zvanicno. U novoj smo sezoni, a to zahtijeva promjenu garderobe. Time sam se danas, nakon posla, bavila.

Izvukla ljetnju, a spakovala zimsku robu. Iako je stalno redukujem i dalje je toga previse. A sto je najgore, vecina mi, em ne stoji, em mi se vise ne svidja.

Zbog svoje hvale vrijedne odluke da ne kupujem vise nasumice i bez inspiracije, u narednom periodu cu da izbjegavam prodavnice...ovo sam mudro zakljucila nakon sto sam uhvatila sebe da mi se svidjaju pocjepane farmerice i najlonske raznobojne majce u izlozima kioska pored kojih prolazim na putu do kuce! Bukvalno sve mi izgleda privlacnije od onoga sto visi u mom ormaru.

Da je zima bila duga i teska, ne moram ni da naglasavam. Jedva pretekoh, sa 3 kile viska! E, bas taj visak sada me tjera da mijenjam citav garderobni koncept, a to je, priznacete, velik i zahtjevan posao.

ponedjeljak, 4. travnja 2016.

Dan 94. - Pokret

Dan pun pokreta.

Prvo - lagano, promisljeno istezanje kroz jogu.

Drugo - zustro i poletno hodanje do posla, obalom rijeke i duz predivnih gradskih basti i vrtova.

Trece - povratak nazad, kroz uzurbanu gradsku spicu, toplo popodne i par prodavnica.

Cetvrto - lagano i opustajuce plivanje u bazenu.

Kakav divan dan!


nedjelja, 3. travnja 2016.

Dan 93. - Prvi proljecni pregled pcela

U pcelinjaku sve vri. Pcelice skupljaju polen, a krece i unos prvog cvjetnog nektara..

Radili smo s kratkim prekidima puna 4 sata. Nakon sto smo sve pregledali, ocistili podnjace i uvjerili se da imaju dovoljno hrane i da u svakom drustvu ima legla, sto je siguran znak da ima i matica, bili smo zadovoljni i umorni.

Nevjerovatno je kako je prijatan zvuk zujanja velikog broja pcela. Iskreno vjerujem u njegovo terapeutsko dejstvo, jer te cini vedrim i raspolozenim, bez obzira na sve.


Necu ni spominjati ostale divote na selu, na kome je moj sin hranio jagnjad iz kante sa "sisama", pa onda i on pio mlijeko iz jedne takve "sise". Peo se i na krov jedne dvorisne zgrade, sto ce vjerovatno sutra uzbudjeno prepricavati drugovima, koji mu nece vjerovat ni rijec :) Uzimao jaja direktno od koka, hranio gice...

Dan 92. - Planina

Subota, 02.03.2016

Zima tek sto je otisla s planine. Jos ponegdje hrpa snijega. Na goloj zemlji zuto i ljubicasto cvijece, kao incident koji polako postaje pravilo.



Ptice veselo pjevaju. Sve je u nekom cudnom uzbudjenju, iako sve naoko djeluje mirno. Vazduh je cist i treperav. Zemlja je vlazna i mirise. Na granama bjelogorice, bubre pupoljci.

Vracam se za 15 dana. Znam da ce do tad slika biti potpuno drugacija. Jedva cekam.

petak, 1. travnja 2016.

Dan 91. - Kao riba u vodi

E tako sam se danas ja osjecala!

U bazenu!

Nakon napornog dana, punog mucnih sastanaka sa pravim "neproduktivcima", plivanje me je vratilo u zivot! Plivala sam dok nisu poceli da me hvataju grcevi (sta cu, kad sam se docepala "velike" vode, nakon 7 mjeseci).

Neizmjerno sam zahvalna mom sinu, mom drugu i vodicu u pomalo zaboravljeni svijet radosti i ciste srece!