subota, 28. svibnja 2016.

Dan 141. - Skopje

Subota, 21.05.2016.

Nisam ranije bila, pa nisam znala šta da očekujem. Znala sam samo da ću ponovo vidjeti dragu prijateljicu, koju nemam baš često priliku da viđam i to u njenom rodnom gradu.

Zamalo ne ugiboh na večeri koju je pripremila - već od predjela sam bila sita (razni sirevi, šunke, kuleni i ajvari, makalo - nešto zanimljivo od krompira i sušene paprike), tavče-gravče, šopska salata, piletina sa gljivama u nekakvom divnom sosu, baklava, torta i sitni kolači. Uh! Najvažnije - sreća na licu domaćice koja je to sve s ljubavlju napravila.

Dan 140. - Zez

Petak, 20.05.2016.

Zeznula sam se jer sam odlučila da odvedem djecu na plivanje, a da se ja ne kupam. Zato što će kao biti gužva, pa kao hladno je i slične gluposti.

Znala sam da sam se zeznula čim smo ušli u zgradu gradskog bazena. Nigdje nikoga. Da nisam tražila glupe izgovore, imala bih najbolje kupanje ikad - praktično sama u olimpijskom bazenu. Ovako, ostaje nauk za sljedeći put...

četvrtak, 19. svibnja 2016.

Dan 139. - Zima. Opet?

Nevjerovatno, ali opet pada hladna kiša. Na planinama snijeg. Ne može a da ne utiče na mene. Sreća pa nigdje i ne treba da idem, jer nema te sile koja bi me sada napolje istjerala.

Hvala ti Bože na toj divnoj sitnici!

srijeda, 18. svibnja 2016.

Dan 138. - Eskiviranje

Svašta sam nešto htjela. Skovala ambiciozan plan ujutro i odlučno otpješačila na posao.

Kasnije sam lagano odustajala od jednog po jednog dijela ambicioznog plana. Onako, bez razloga, k'o da ga nikad ni isplanirala nisam.

I neka sam. I nije bio neki plan :)

utorak, 17. svibnja 2016.

Dan 137. - Udubljenost

U šta bilo - pozitivna je. Bar mi tako izgleda, jer mi vrijeme prolazi brzo, dan proleti. A i zadovoljna sam. Ide to, iako odavno msam radila ništa slično. Prevodim, glave ne dižem...hoću da završim do petka, a nisam sigurna da to mogu.

Vidjećemo...

ponedjeljak, 16. svibnja 2016.

Dan 136. - San

Interesantno je vratiti se, nakon dugo vremena na neka mjesta, koja su, sticajem okolnosti, bila mjesta vašeg života. Čudan osjećaj, jer sve je drugačije, a ipak poznato, na neki uvrnuti način.

Drago mi je da se vidi napredak, barem u ljepšim fasadama i enterijerima. Ljudi potpuno nepoznati, sem par poznatih faca, koje izranjaju iz sjećanja...nisu srećni, bilo je to neko drugo vrjeme, a i oni dosta mlađi. Mnogi su otišli...

nedjelja, 15. svibnja 2016.

Dan 135. - Trava

Poludjela je. Buja i dostiže neslućene visine. Prija joj kiša koja neprestano pada, a nije hladno. Taman. Taman toliko da ne možeš da izađeš iz kuće da je pokosiš. Pa ti se smije u lice. Raskošna i modrikasta. Vesela i raspoložena.

Ruku na srce, buja i sve ostalo u bašti. Salata, rukola, blitva, mladi luk... Samo što se ne vide od trave, čak ni u mojoj podignutoj leji :)

Jedino mi žao bagrema, koji je konačno iscvjetao, a kiša ga neprestano ispira. Da li će moje pčele uspjeti da se oslade ovom najmedonosnijom biljkom u našem podneblju? Nadam se...