nedjelja, 15. svibnja 2016.

Dan 135. - Trava

Poludjela je. Buja i dostiže neslućene visine. Prija joj kiša koja neprestano pada, a nije hladno. Taman. Taman toliko da ne možeš da izađeš iz kuće da je pokosiš. Pa ti se smije u lice. Raskošna i modrikasta. Vesela i raspoložena.

Ruku na srce, buja i sve ostalo u bašti. Salata, rukola, blitva, mladi luk... Samo što se ne vide od trave, čak ni u mojoj podignutoj leji :)

Jedino mi žao bagrema, koji je konačno iscvjetao, a kiša ga neprestano ispira. Da li će moje pčele uspjeti da se oslade ovom najmedonosnijom biljkom u našem podneblju? Nadam se...

Nema komentara:

Objavi komentar