Dan 158. - Meditacija

Sjesti udobno (to je lako). Obezbjediti da te niko ne uznemirava (najbolje je kada svi spavaju). Zatvoriti oči (lako). Disati (nije teško). Ne razmišljati (gotovo pa nemoguće). Smiriti svoj um, koji vergla li vergla (nevjerovatno je šta čovjeku sve pada na pamet, kada neće ni o čemu da razmišlja). I to sve raditi dva puta dnevno.

Počela sam. Vidjeću kako će ići.

Dan 157. - Intuicija

Ponedeljak, 6.5.2016.

To je direktna komunikacija sa svojom dušom, onom koja sve zna, ali je malo ko čuje. Bar ja imam poteškoća sa tim. Da se prepustim, oslušnem i dobijem poruku...Treba se ovome posvetiti i svakodnevno na toj vještini raditi, jer ona skraćuje put i pruža uvide koji se drugačije ne mogu steći.

Razum je precijenjen, to je jasno. A skoro smo pola života potrošili na njegovom "punjenju" i usavršavanju...Kakvo uzaludno trošenje vremena!

Dan 156. - Prve tresnje

Na povratku kuci, kupili smo prve, prave tresnje. Nanizane neobicno, poput grozda, tamno crvene kao bozuri, privukle su nam paznju.

S razlogom. Bile su divne, slatke kao med, jedre da puknu kad ih zagrizes. Bez proteina :)

Dan 155. - Savina

Subota, 4.5.2016.

Manastir je na brezuljku, sa predivnim pogledom na more i vinograde. Vrt je u sjenci stoljetnjih stabala cetinara i platana, tu i tamo prodje poneki monah, zagledan u sebe.

U blizini je i mala, privatna vinarija. Kupili smo i uvece probali Savina roze i Cabernet Sauvignon barrique. Izvrsni su.

Dan 154. - Lavanda

Danas smo posadili po 20-tak sadnica lavande i smilja, umjesto stare i bodljikave zive ograde. Vec ih vidim kad procvjetaju i promirisu...nadam se samo da ce se primiti tj. da ce im mjesto odgovarati.

Dan 153. - Put ka jugu

Opet mala eskapada. Na omiljeno odrediste - more moje nasusno. Kad god ga ugledam, shvatim koliko sam njime uslovljena, koliko mi znaci i kako na mene utice. Punjac. Divni, brzi, energetski punjac za moje istrosene baterije. Eto to je meni more.

Dan 152. - Mir, brate, mir

Jer nemir je svuda. Najvise u ljudima i to najcesce bez neke velike potrebe. Nisam vidjela gladne. Nisam vidjela zlostavljane. Nisam vidjela bolesne. A vecina je nemirna i nespokojna. Iznutra. Pa spolja.

Nisam ni ja izuzetak, al' sam pocela da obracam paznju na to. Iznenadim se, prosto samu sebe sokiram kad se, nicim izazvana, brecnem na one koje najvise volim. A pritom stavno teoretisem o blagostanju i spokoju.

To je valjda prvi korak. Idemo dalje...