Dan 217. - Otpustanje

Nakon skoro 8 sati puta, kratka stanka pred ciljem. Cim smo se spustili sa brda, izmuceni vrucinom, krivinama, pali-gasi klimom i ugledali more - parkirali smo na prvom zgodnom mjestu, tik uz more.

Kakav merak i opustanje! Umor i nervoza od dugog puta isticali su iz nas gotovo vidljivo. Uranjali smo u blazenstvo vode - nase prirodno okruzenje jos iz majcinske utrobe. Ona nas je ponovo radjala...

Kad smo stigli na cilj bili smo cili i raspolozeni, kao da smo tek krenuli a ne stigli.

Dan 216. - Sunčarenje

Tako bi nekako bio prevod sungazing-a (bar kod Hrvata). To je drevna duhovna tehnika, koju je Zapadu približio HRM (Hira Ratan Manek) i sastoji se od gledanja u Sunce (od sad ću ga uvijek pisati velikim slovom) u tzv. zlatnim satima (sat nakon izlaska i sat prije zalaska Sunca) i to postepeno povećavajući vrijeme za 10 sekundi svaki dan. Kada se dođe do 45 minuta (za oko dvije godine), vraća se unazad do 15 minuta. Poželjno je da se prilikom sunčarenja stoji na zemlji ili pijesku, kamenu, betonu, a ne na travi, asfaltu ili sintetici (ali nije presudno).

Šta se time dobija? Kažu puno koristi na zrdavstvenom, psihološkom i duhovnom planu, što je meni dovoljno da pokušam. Juče sam obavila svoju drugu sesiju od 20 sekundi. Vidjećemo koliko ću izdržati. Sunce, na žalost, sa svog balkona vidim samo u zalasku, ali Bože moj i to je OK.

Dan 215. - Sunce za doručak i večeru

Srijeda, 3.8.2016.

Odgledala sam nevjerovatan dokumentarac (znam da ih ima mnogo na ovu temu) "U početku beše svetlo" nekog njemačkog autora.

Ljudi moji, ja za ovo prvi put čujem. Slušala sam ranije da je korisno ujutro ili predveče gledati u sunce, da to stimuliše hipofizu i popravlja raspoloženje. Čula sam i da sjeverni narodi, koji pate od nedostatka sunčeve svjetlosti tokom dobrog dijela godine, idu na posebne terapije gledanja u posebne sijalice da bi to nadoknadili jer su inače depresivni i suicidni.

Ali da ljudi, i to ne mali broj, u svim dijelovima svijeta (Indija, Kina, Rusija, Zapad) jednostavno prestanu da jedu i piju i tako žive godinama poput jogija, to stvarno do sinoć nisam znala da je moguće.

Objašnjenje je sledeće - poput biljaka koje direktno dobijaju hranu (tačnije energiju) od sunca tj. svjetlosti (putem hlorofila) tako i ljudi mogu da se hrane sunčevom svjetlošću (putem hemoglobina). Vau! Ljudi jednostavno prestaju da jedu i žive u savršenom zdravlju, puni energije.

Zvanična nauka još negira ovaj fenomen i pored urađenih mnogih laboratorijskih ispitivanja. Definitivno mi je jasno da ni zvanična, zapadna medicina ni nauka nemaju pojma ni o čemu. Taj zatvoreni i interesima zarobljeni naučni i medicinski establišment poslednja je brana nadolazećem duhovno preporodu čovječanstva.

Dan 214. - Sada

Izgleda tako jednostavno i lako. Ko ne bi mogao da se fokusira na sadašnji trenutak, kad već toliko o dobrobitima sadašnjeg trenutka svi pričaju? Ne treba ti nikakva posebna vještina, nikakvo znanje, nikakva moć. Treba samo osvijestiti sadašnji trenutak. Samo.

E tu je problem, pardon, izazov :) Samo i kao dvije su zamke u koje je najlakše upasti. I bogami stalno upadamo! Kad vam neko kaže da SAMO to treba da napravite, oprez - obično se iza samo krije vraški teška, skoro pa neizvodljiva stvar. Kada čujete da je nešto KAO nešto drugo, budite sigurni da nije to TO.

I šta sad? Kako živjeti SADA, a da vas misli odmah ne rastegnu u 22 pravca? Znam, u teoriji, SAMO ih treba stišati. Postati ih barem svjestan, za početak. Ok, nastaviću da pokušavam. Šta drugo?

Dan 213. - Stvarati svoje dane

"Vi ne živite svaki dan da bi otkrili šta vam on ima pružiti, već da to stvorite...Ono što mislite, govorite i radite postaje pojavno u vašoj stvarnosti..." - D.N.Volš (Razgovori s Bogom)

Mi kreiramo svaki svoj dan. Naše misli, ono što izgovaramo i na kraju ono što radimo staviće na ta 24 sata beskrajnih mogućnosti naš potpis! Povedimo računa o tome kako se potpisujemo.

Zašto misliti na najgore, kad je jednako lako/teško misliti na najbolje? Zašto izgovarati grube riječi, dizati ton, siktati, ogovarati, kad isto tako možemo reći nešto lijepo ili bar ćutati? Zašto uraditi nešto zbog čega ćemo se za par minuta kajati?

Najviše me raduje jedna stvar - a to je da svoje greške počinjene danas možemo već u sutrašnjem danu popraviti.

Dan 212. - Disanje

Nedelja 31.07.2016.

Disanje je jedna od aktivnosti na koju uglavnom ne obraćamo nimalo pažnje. Dok se ne desi nešto i udah vam postane nemoguć. Na tren. Kad ponovo sve profunkcioniše, shvatate da uzimate zdravo za gotovo tako važnu stvar kao što je disanje. I Bog zna šta još uz to.

Zato zastanite. Obratite pažnju na to kako dišete. Da li plitko? Površno? Kratko i brzo? Bez imalo svijesti o blagoslovu udaha koji znači život?

Ako su svi odogovori potvrdni - vrijeme je da nešto promijenite i počnete da dišete drugačije. Punije i dublje. Smirenije i radosnije. Svjesni ljepote života koji vam ti udisaji omogućuju.

Dan 211. - Kotlić

Subota, 30.07.2016.

Ima li išta ljepše i radosnije od vesele vatrice koja zagrijava kotlić i u njemu omiljeno jelo. Posebna je divota pojesti ga sa onim koga voliš i u odabranom društvu :)