Dan 210. - U susret sebi

Idem da se nađem u tišini ispod stoljetnih jela. Da se nadišem spokoja i nauživam tišine i nemoranja ničega.

Ja sam se, kako stvari stoje, izgleda previše dosad namorala!

Dan 209. - Bol u grudima

Svi bi odmah pomislili da je srce u pitanju. A ja znam da je to bila moja duša. Koja želi nešto da mi poruči. Koju sam sada nekako spremnija da slušam. Ne kažem da je nisam baš nimalo slušala ni dosad, ali nekako sam to radila nesvjesno...i ne baš uvijek.

Sada sam krenula na ovaj put ponovnog upoznavanja sebe, osvješćivanja svojih misli i najvažnije svojih osjećanja. Njih sam, priznajem, malo zanemarila. Podrazumijevala. Često zatomljavala.

Ne znam zašto sam to činila. Mislim da sam ih se plašila, a sada znam da je strah naš najveći neprijatelj i da nas on udaljava od ljubavi koja jesmo.

Dan 208. - Strah ili ljubav

Knjigu sam progutala u dahu. Citala sam je elektronski, pa nabavila papirnatu verziju - da se jos jednom nauzivam i ispodvlacim :)

Toliko puno mudrosti. Kao na primjer ova da "postoje samo dvije rijeci u jeziku duse - strah ili ljubav. Svaka ljudska misao i akcija se zasniva na ljubavi ili strahu."

Zar upravo ovo ne objasnjava sve odnose i medju ljudima i medju narodima.

Da li nesto mislim ili radim iz ljubavi ili straha - pitacu se od sad stalno, a odgovor ce mi pokazati dalji put...

Dan 207. - Razgovori s Bogom

Čini se veoma zanimljiva i prosvjetljujuća knjiga Nil Donald Volša, što će biti moja literatura u narednom periodu. Postoje tri dijela, a prvi sam skinula sa interneta pa ću pokušati da je čitam na tabletu.

Dan 206. - Praznina

Velika praznina u stanu teško se može prikriti ili zakamuflirati. Nedostaje sin koji svojom divnom energijom puni neki drugi prostor (na sreću svojih raspamećenih tetaka).

Pokušavam da je popunim knjigama, inspirativnim video klipovima na you tubu. Ide mi kilavo, al ne dam se. Kad baš posustanem nazovem da čujem ono slatko i brzo - zdravo mama, moram kod drugara! i to je to.

Dan 205. - Šoljica čaja

Ustala. Stavila vodu da provri. Izašla napolje. Oko kuće ubrala par grančica divlje nane, jednu grančicu kantariona, desetak glavica crvene djeteline, jedan cvijet hajdučke trave, po list muške i ženske bokvice, par listova šumske jagode, pet-šest cvjetova majčine dušice. Sve stavila u provrelu vodu i poklopila.

 

Iznijela teglu šumskog meda i drvenu svojeručno izdeljanu kašičicu i par šolja. Kakav božanstven napitak radosti!

Dan 204. - Kraljevstvo šumsko

Subota, 23.07.2016.

Evo nas ponovo tu, na mjestu na kojem se osjećam najbolje. Na planini mog djetinjstva. Okružena visokim jelama i smrekama. U cvrkutu ptica i oblaku mirisa ljekovotog bilja...

Bila sam jako pospana kada smo autom prilazili planini, izmorena radom na pčelinjaku, uspavana dobrim ručkom i flašom hladnog piva. Sve što sam željela je bilo da legnem i odremam malo. Kada sam otvorila vrata od auta, zapahnuo me je mirišljav i svjež vazduh. Kao da sam se napila najljepše izvorske vode ili nekog božanskog nektara, svjedno. Dejstvo je bilo trenutno. Umor i pospanost su u trenu nestali. Iznijeli smo stvari...

Kosila sam travu. Pravila neke ukrase od drveta. Muž je napravio predivan okvir za slike. Išli smo u šetnju i upoznali predivne ljude.

Uveče smo slušali tišinu i gledali zvijezde. Ni ljepšeg koncerta ni boljeg TV programa :)