Subota, 23.07.2016.
Evo nas ponovo tu, na mjestu na kojem se osjećam najbolje. Na planini mog djetinjstva. Okružena visokim jelama i smrekama. U cvrkutu ptica i oblaku mirisa ljekovotog bilja...
Bila sam jako pospana kada smo autom prilazili planini, izmorena radom na pčelinjaku, uspavana dobrim ručkom i flašom hladnog piva. Sve što sam željela je bilo da legnem i odremam malo. Kada sam otvorila vrata od auta, zapahnuo me je mirišljav i svjež vazduh. Kao da sam se napila najljepše izvorske vode ili nekog božanskog nektara, svjedno. Dejstvo je bilo trenutno. Umor i pospanost su u trenu nestali. Iznijeli smo stvari...
Kosila sam travu. Pravila neke ukrase od drveta. Muž je napravio predivan okvir za slike. Išli smo u šetnju i upoznali predivne ljude.
Uveče smo slušali tišinu i gledali zvijezde. Ni ljepšeg koncerta ni boljeg TV programa :)
Evo nas ponovo tu, na mjestu na kojem se osjećam najbolje. Na planini mog djetinjstva. Okružena visokim jelama i smrekama. U cvrkutu ptica i oblaku mirisa ljekovotog bilja...
Bila sam jako pospana kada smo autom prilazili planini, izmorena radom na pčelinjaku, uspavana dobrim ručkom i flašom hladnog piva. Sve što sam željela je bilo da legnem i odremam malo. Kada sam otvorila vrata od auta, zapahnuo me je mirišljav i svjež vazduh. Kao da sam se napila najljepše izvorske vode ili nekog božanskog nektara, svjedno. Dejstvo je bilo trenutno. Umor i pospanost su u trenu nestali. Iznijeli smo stvari...
Kosila sam travu. Pravila neke ukrase od drveta. Muž je napravio predivan okvir za slike. Išli smo u šetnju i upoznali predivne ljude.
Uveče smo slušali tišinu i gledali zvijezde. Ni ljepšeg koncerta ni boljeg TV programa :)
Nema komentara:
Objavi komentar