četvrtak, 23. lipnja 2016.

Dan 170. - Djeca na selu

Nedelja, 19.06.2016.

Bože mili, ima li ljepšeg, prirodnijeg i zdravijeg mjesta za odrastanje od sela? Naravno da nema. Čim progledaju ujutro (a sunčev zrak nekako uvijek pronađe rupicu u zavjesi da ih pomiluje baš po spuštenim kapcima), odmah u pidžamama istrče napolje, skvase nožice u rosnoj travi i vrate se nasmijani i gladni.

Uskoro se čuju drugovi, a onda cika i vriska, pentranje, padanje, jurnjava, borba, skrivanje i traženje po cijeli dan. Samo ih poziv na sladoled može zadržati par trenutaka u kući, a onda ponovo raspašoj.

Uveče u krevet ne liježu već padaju kao male rumene, prašnjave i zadovoljne kruške! Najviše volim njegove prljave nožice koje mu usnulom brišem vlažnom maramicom jer je zaspao prije nego što smo stigli da ih operemo.

Nema komentara:

Objavi komentar