Znam da nije trebalo ni da prekidam, ali eto, nisam tada bila toga svjesna. Sad, nakon skoro dvije godine vidim koliko mi nedostaje taj moj dnevnik i jos vise ti moji dani koji, ukoliko ne obratimo paznju, nestanu kao mjehurici od sapunice.
Sada opet imam zelju da ih malo usporim, zadrzim na dlanu/blogu prije nego nestanu u matriksu nasih iluzija. Mozda mi to pomogne da osvijetlim put kojim idem, a da cesto nisam svjesna vaznih, svakodnevnih, sitnih i naizgled nebitnih poruka i uvida.
Danas je nedelja, ali ni dan ni datum mi vise nisu vazni, jer vrijeme je, kazu umni, i tako samo iluzija. Daleko je vaznije nase unutrasnje vrijeme, koje cesto stoji godinama, ne pomice se, a onda odjednom preskoci desetljece.
Danas dajem sebi novi izazov - da svakoga dana zabiljezim svoje misli, ali jos vise osjecaje, predosjecaje i post-osjecaje. Da razjasnim sebi citav jedan svijet koji cesto uzimamo olako, a bitniji je od misli. U tome se vecina gurua i kouceva danas slazu. I to iz sasvim jednostavnog i razumljivog razloga - emocije su jezik nase duse, putokazi koji nam govore da li smo na svom putu ili smo sa njega skrenuli.
Sada opet imam zelju da ih malo usporim, zadrzim na dlanu/blogu prije nego nestanu u matriksu nasih iluzija. Mozda mi to pomogne da osvijetlim put kojim idem, a da cesto nisam svjesna vaznih, svakodnevnih, sitnih i naizgled nebitnih poruka i uvida.
Danas je nedelja, ali ni dan ni datum mi vise nisu vazni, jer vrijeme je, kazu umni, i tako samo iluzija. Daleko je vaznije nase unutrasnje vrijeme, koje cesto stoji godinama, ne pomice se, a onda odjednom preskoci desetljece.
Danas dajem sebi novi izazov - da svakoga dana zabiljezim svoje misli, ali jos vise osjecaje, predosjecaje i post-osjecaje. Da razjasnim sebi citav jedan svijet koji cesto uzimamo olako, a bitniji je od misli. U tome se vecina gurua i kouceva danas slazu. I to iz sasvim jednostavnog i razumljivog razloga - emocije su jezik nase duse, putokazi koji nam govore da li smo na svom putu ili smo sa njega skrenuli.
Nema komentara:
Objavi komentar