Blue Monday

Kazu da je danas najdepresivniji dan u godini. Kako su do toga dosli nije ni vazno, bitno da ne nasjedamo na ovakve servirane gluposti...

Ne mogu da kazem ni da mi je ovaj ponedeljak bio najbolji u zivotu, jer sam se, nakon gotovo mjesec dana odmora, vratila na posao. I to u drugoj drzavi.

Nije ni da mi je zao sto sam svoju drzavu, barem privremeno, napustila. Nikada nijedna savremena drzava, cini mi se, nije bila pod losijom i korumpiranijom upravom, niti je bilo veceg straha i beznadja tamo.

Samo sto ja znam da je mrak najgusci upravo prije nego sto svane, a svanuce - vec se vide mali, skoro nevidljivi zraci u ocima pravednih i istinoljubivih, u portama zakljucanih hramova, na pustim i zaledjenim trgovima...

 

Lazy day

20.01.2019.

Nigdje iz kuce nisam izasla, sto zbog jake prehlade, sto zbog odluke da sebi priustim jedan pravi, pravcati, beskrajno dugi, lijeni dan.

Cijeli dan sam se izlezavala u dnevnom boravku, gledala filmove, bitisala i uzivala. Da, i smrkala i kijala, pila pilecu supicu, tople cajeve i C vitamin.

Moja ljubav je bila sa mnom, sin imao svoj program na selu i sve mi je bilo do mora ravno...

300 dana

300 dana ljudi traze ISTINU i PRAVDU za ubijenog studenta. Traze da institucije sistema urade svoj posao i pronadju ili bar istrazuju ko ga je ubio. Institucije ih ignorisu i cekaju da se ljudi umore, pa da citav slucaj stave ad acta. Samo sto to nece da moze.

Suvise je vazno i suvise je bolno. Maske su pale, sada se treba suociti sa ogavnim odrazom u ogledalu. Ipak, bolje to uraditi sto prije, jer odlaganje samo pogorsava stvari. Strah je ogroman. Ljudi su prestravljeni, ali odlucni da istraju. Nema nazad!

Put na slavu

18.01.2019.

Danas smo odveli sina na slavu kod (malo je reci samo) prijatelja. On je tamo vazan gost i ne znam da li se njihovoj slavi sada vise raduje on ili oni sami. Bice tamo i njegov drug, koga ne vidja tako cesto, pa je to drugarstvo vjecito na ispitu vremena i tako, cini se, postaje sve cvrsce i jace.

Docekani smo kao i uvijek - kraljevski. Red suhomesnatih djakonija, red pita zutih i sjajnih kao sunce, red mlijecnih proizvoda, siraca, base, base sa cilijem (uticaji drugih meridijana), pecenja, pecenih paprika, kiselih krastavcica, ajvara i pindjura...Sve mirise, sve mami, sve domace, uzgojeno i preradjeno u precniku od sto metara. Kakvo bogatstvo, kakav luksuz, kakvo obilje!

Da li su toga svjesni oni koji u tom bogatstvu provedu citav svoj zivot? Sumnjam. Ne vide oni tu svoju raskos, nisu svjesni svoje slobode i kvaliteta svog zivota. Isto kao i oni, koji puni novca i svih pogodnosti i udobnosti modernog zivota, ne cijene ni jedno od tih modernih dostignuca, vec se stalno zale na saobracaj, na guzve, na sjedenje u kancelarijama, i ljudi na selu zivote provedu sanjajuci o zivotu u gradu i kudeci svoje zivote.

Rijetki su oni koji vole svoj zivot bas onakav kakav je, a samo oni su istinski srecni. I samo oni ce to biti i ubuduce!

Nelagodnost

17.01.2019.

Pocela je da se u mene uvlaci jos u toku noci. Kad sam se probudila i vidjela da je 3 sata, a meni oci kao klikeri, znala sam da spavanja vise nema.

Zavrsio se moj raspust (imam jos par dana, ali nedovoljno), pocela je nova godina. Radna, skolska...

Valja ici u nove radne i ine pobjede, valja se ponovo mobilisati, napuniti energijom, entuzijazmom i voljom da promijenis svasta nesto...u sebi, oko sebe...a bilo je tako lijepo zivjeti u tom limbo svijetu praznika i nemoranja nicega na ovom svijetu :)
 

Bitisanje

Danas sam samo postojala. Ne sjecam se da sam ista radila, sem uobicajenih rituala oko hranjenja, spavanja...Vjerovatno sam dosta vremena provela i u virtuelnom svijetu facebook-a ne znajuci na zasto ni kako.

Znam samo da mi je prijalo i da sam sebi samoj za to dala dozvolu. Uzmi dan i potpuno ga procerdaj, baci i ne uradi nista o cemu bi mogla da pises. Moram da priznam da mi je prijalo.

Sveti januar

Imali smo drage goste na rucku. Na meniju specijalitet kuce - podvarak sa koljenicom.

Samo sto niko od nas nije bio gladan, nakon skoro dvije nedelje intenzivne slavljenicke trpeze. Stvarno to valja izdrzati i sve manje mi se svidjaju ti nasi obicaji (a vjerovatno ni kod drugih naroda nije bolje samo je krace). Ali kako zamisliti novu godinu bez ruske salate, pecenja i sarme. Pa onda Bozic bez cicvare, pecenja i podvarka. Pa onda opet navo nanovo za Srpsku novu godinu. Izmedju ubaciti po koju slavu i eto ti citavog svetog januara u nakupljanju suvisnih kalorija, kojih se onda valja rijesiti, a nije ti ni do ceg.

Cak su mi se smucile i pijane kruske prelivene cokoladom koje pravim samo jednom godisnje!