Kazu da je danas najdepresivniji dan u godini. Kako su do toga dosli nije ni vazno, bitno da ne nasjedamo na ovakve servirane gluposti...
Ne mogu da kazem ni da mi je ovaj ponedeljak bio najbolji u zivotu, jer sam se, nakon gotovo mjesec dana odmora, vratila na posao. I to u drugoj drzavi.
Nije ni da mi je zao sto sam svoju drzavu, barem privremeno, napustila. Nikada nijedna savremena drzava, cini mi se, nije bila pod losijom i korumpiranijom upravom, niti je bilo veceg straha i beznadja tamo.
Samo sto ja znam da je mrak najgusci upravo prije nego sto svane, a svanuce - vec se vide mali, skoro nevidljivi zraci u ocima pravednih i istinoljubivih, u portama zakljucanih hramova, na pustim i zaledjenim trgovima...
Nema komentara:
Objavi komentar