Dašak vjetra koji slučajno donese miris lipe, trenutno mijenja moje raspoloženje. Razvlačim osmjeh od uveta do uveta. Uvijek. Bez greške. Neka milina me obuzme, sreća što sam živa i što mogu osjetiti to blaženstvo. Bitisanjem, samim postojanjem. Sigurnošću da će i sljedećeg juna i jula, lipa mirisati jednako divno.
Nema komentara:
Objavi komentar