Dan 151. - Putovanje duša

Knjiga za maj (sa malim zakašnjenjem) je knjiga Michaela Newtona: Journey of Souls - Putovanje duša. Poklon mog divnog muža, po preporuci jedne divne prijateljice...

Sinoć sam počela da je čitam i jedva sam je ostavila...

Dan 150. - 17 sekundi

Tačnije, ne duže od 17 sekundi bi se trebalo zadržavati na niskim nivoima svijesti (na skali svijesti to su frekvencije ispod 200), ukoliko ne želimo da na nas utiču negativne emocije, ljutnja, bijes, tuga, kriticizam i sl.

Kako to postići? Snagom svoje volje. Truditi se da čim nešto takvo pomislimo ili osjetimo, toga postanemo svjesni i jednostavno to odbacimo. Suština je u tome da ne morate uvijek biti u pravu (naročito ako stvarno jeste u pravu), važnije je da budete srećni i zadovoljni. Ako to tako posmatrate, ova tonjenja u niže nivoe postaće sve rijeđa (iako ih vjerovatno nikada nećemo moći u potpunosti izbjeći).

Dan 149. - Podvig

Prvi put sam sam samcijata napravila roštilj i to za 15 ljudi. Da budemo precizni, to znači:

1. otišla u šupu po drva,
2. naložila vatru (bez hepo kockice),
3. ispekla ćevape za djecu (sa sve ugrijanim lepinjama),
4. ispekla krmenadle, vrat, kobasice za odrasle
5. potrefila i temperaturu i vrijeme pečenja (prvi put!)
6. najela se i sama k'o stoka,
7. oprala tanjire

Svaka mi čast!

Dan 148. - Pomirenje

Naravno da je svađa bila neminovna. Dva gradska druga na selu. Dva ovnića na jednom brvnu. Ljuti i ne žele da se pomire. Slatki da ih pojedeš, al moraš da budeš ozbiljan i glumiš mirovnog sudiju.

Pitam ih je l im ljepše sada kad su ljuti ili je bilo ljepše kad su bili drugari. U glasu im se sakrile suze kad priznaju - ovo drugo. Pa hajde onda da se pomirite. Da, ali ko prvi. Domaćin, presuđujem, jer gost je svetinja. Moj domaćin se mršti ali pruža ruku.

Nagrada je kupanje u kadi punoj pjene. Pardon, kupatilu punom pjene nakon svega dvije sekunde.

Dan 147. - Pokloni

Petak, 27.05.2016.

Dobronamjeran savjet: ne kupujte poklone onima koje mnogo volite poslednjeg dana, kad ste ih se baš onako mnogo poželjeli...nećete biti racionalni. Imala sam barem sreće da su mi pokloni pun pogodak. Sin je bio raspamećen.

A biću sigurno i ja kad mi stignu izvodi sa kartice :)

Dan 146. - Balkanska kafana

Četvrtak, 26.05.2016.

U pet popodne, svi stolovi puni. Muzika svira uživo. Na stolovima prvo meze, pa onda roštilj, salate. I pije se, brate. Žuta rakija, mastika, pivo, vino...

Veselje je na sve strane. Igra se oko stolova. Mi smo otišli oko 9. Upravo tada je stizala nova muzika. Bančiće se do zore...

Dan 145. - Pupak svijeta

Srijeda, 25.05.2016.

To je ovaj Balkan na kome živimo, ne svojom zaslugom, ali ni krivicom. Kakav intenzitet emocija, kakva silina energije, kakve kardinalne greške i iskupljenja!

Ponosna sam na ove ljude iako su toliko puta do sada izabrali pogrešno. Da se drugima izdešavalo sve ovo što se desilo nama, ne bi im se ni trag poznavao. A mi i dalje živi! I veseli. Ljuti i bjesni. Srdačni i dobri...

Možda malo ludi. Možda i previše, kad ne vidimo da nam je spas samo u našim mudracima i njihovim jednostavnim porukama.

Dan 144. - Stobi

Utorak, 24.05.2016.

Nevjerovatno otkriće - drevni, antički grad Stobi sa svojim amfiteatrom, bazilikama, termama, palatama, vodovodom, pa čak i kockarnicom. Izvanredno sačuvani mozaici. A otkriveno tek 30% grada pod debelim nanosom mulja i zemlje. Fascinantno.

Nakon toga - moja vinarija Stobi, čije vino pijem već par godina jer je vrhunsko a cijena mu izvrsna. Tek sad ću da ga pijem, kad sam vidjela sa koliko ljubavi i umjeća ga prave.

Dan 143. - Worshop

Ponedeljak, 23.05.2016.

Na početku sam se stvarno zabrinula da će biti dosadno i zaludno. Već na kraju prvog dana bila sam razuvjerena. Biće korisno.

Dan 142. - Obilazak

Nedelja, 22.05.2016.

 Jedan od onih dana kada ti je sve po PS-u (šta god to značilo). I doručak u hotelu i lagana šetnja kroz ogroman skopski park. Pa u sred parka ladno skopsko pivo u baštici restorana sa muzikom za dušu - u podne.

Pa obilazak glavnog trga koji izgleda velelepno i svjetski. Ogromni i predivni spomenici. Ja sam oduševljena! Znam da su kontroverzni, ali je to bila i Ajfelova kula...

Obilazak skopske baš-čaršije i roštilj pod stoljetnim platanima, uz žubor vode. Vrh.

Kupanje u hotelskom bazenu. Nigdje nikoga. Divota.

Dan 141. - Skopje

Subota, 21.05.2016.

Nisam ranije bila, pa nisam znala šta da očekujem. Znala sam samo da ću ponovo vidjeti dragu prijateljicu, koju nemam baš često priliku da viđam i to u njenom rodnom gradu.

Zamalo ne ugiboh na večeri koju je pripremila - već od predjela sam bila sita (razni sirevi, šunke, kuleni i ajvari, makalo - nešto zanimljivo od krompira i sušene paprike), tavče-gravče, šopska salata, piletina sa gljivama u nekakvom divnom sosu, baklava, torta i sitni kolači. Uh! Najvažnije - sreća na licu domaćice koja je to sve s ljubavlju napravila.

Dan 140. - Zez

Petak, 20.05.2016.

Zeznula sam se jer sam odlučila da odvedem djecu na plivanje, a da se ja ne kupam. Zato što će kao biti gužva, pa kao hladno je i slične gluposti.

Znala sam da sam se zeznula čim smo ušli u zgradu gradskog bazena. Nigdje nikoga. Da nisam tražila glupe izgovore, imala bih najbolje kupanje ikad - praktično sama u olimpijskom bazenu. Ovako, ostaje nauk za sljedeći put...

Dan 139. - Zima. Opet?

Nevjerovatno, ali opet pada hladna kiša. Na planinama snijeg. Ne može a da ne utiče na mene. Sreća pa nigdje i ne treba da idem, jer nema te sile koja bi me sada napolje istjerala.

Hvala ti Bože na toj divnoj sitnici!

Dan 138. - Eskiviranje

Svašta sam nešto htjela. Skovala ambiciozan plan ujutro i odlučno otpješačila na posao.

Kasnije sam lagano odustajala od jednog po jednog dijela ambicioznog plana. Onako, bez razloga, k'o da ga nikad ni isplanirala nisam.

I neka sam. I nije bio neki plan :)

Dan 137. - Udubljenost

U šta bilo - pozitivna je. Bar mi tako izgleda, jer mi vrijeme prolazi brzo, dan proleti. A i zadovoljna sam. Ide to, iako odavno msam radila ništa slično. Prevodim, glave ne dižem...hoću da završim do petka, a nisam sigurna da to mogu.

Vidjećemo...

Dan 136. - San

Interesantno je vratiti se, nakon dugo vremena na neka mjesta, koja su, sticajem okolnosti, bila mjesta vašeg života. Čudan osjećaj, jer sve je drugačije, a ipak poznato, na neki uvrnuti način.

Drago mi je da se vidi napredak, barem u ljepšim fasadama i enterijerima. Ljudi potpuno nepoznati, sem par poznatih faca, koje izranjaju iz sjećanja...nisu srećni, bilo je to neko drugo vrjeme, a i oni dosta mlađi. Mnogi su otišli...

Dan 135. - Trava

Poludjela je. Buja i dostiže neslućene visine. Prija joj kiša koja neprestano pada, a nije hladno. Taman. Taman toliko da ne možeš da izađeš iz kuće da je pokosiš. Pa ti se smije u lice. Raskošna i modrikasta. Vesela i raspoložena.

Ruku na srce, buja i sve ostalo u bašti. Salata, rukola, blitva, mladi luk... Samo što se ne vide od trave, čak ni u mojoj podignutoj leji :)

Jedino mi žao bagrema, koji je konačno iscvjetao, a kiša ga neprestano ispira. Da li će moje pčele uspjeti da se oslade ovom najmedonosnijom biljkom u našem podneblju? Nadam se...

Dan 134. - Protesti

Subota 14.05.2016.

Na dan "velikog povodnja" prije dvije godine, ove godine veliki protesti. I kontramiting. Tuk na utuk. Rezultat. Tresla se gora - rodio se miš!

Dan 133. - Dnevnik smijeha

Sjećam se jednog svog davnog rođendana. Dan sumoran i kišan. Niko da se sjeti mene koja je poznata po tome što redovno zaboravlja tuđe rođendane. Počinjem da se samosažaljevam i sve dublje tonem u tugu.

Onda se trgnem. Stanem pred ogledalo. I počnem da se smijem. Na silu. Namjerno. Iz inata valjda. Iz potrebe da se ne predam melanholiji koja mi je toliko strana.

U početku ide teško. Osjećam se prilično glupo. A onda odjednom taj usiljeni smijeh postaje pravi. Smijem se od srca. Grohotom. Sama u kupatilu. Blesava i luda, kakvu sebe volim. Raspoložena, da bolje ne mogu.

Ne znam da li će mi iko povjerovati. Kad sam izašla iz kupatila, grijalo je sunce i osvjetljavalo moj stan intenzivnom i blještavom svjetlošću (stan je s jedne strane sav u prozorima). Uskoro je zazvonio i telefon. Pa opet. Pa opet. Uskoro je i društvo bilo u stanu...

Od danas ću da pokušam da vodim dnevnik smijeha. Kao da se vremenom čovjek zaboravi smijati svaki dan.

Dan 132. - Lagati u oči

Nekima je to lako. Mogu da i ne trepnu. Krupno. Sa željom da posljedice po onoga o kojem lažu budu što teže.

Nema veze. To neka bude njihov krst, jer sve što radiš drugima, radiš samom sebi, samo toga nisi svjestan.

Dan 131. - Ne sudi

Iako tebi sude. Naravno da nije lako. Pogotovo kad si dio nečije igre moći. Ponekad, ako se ne naljutiš, nećeš ni reagovati. A to već može da bude opasno. Barem u ovim našim južnim i tužnim zemljama.

Ipak, generalno govoreći, treba se dobrovoljno odreći prava da sudiš bilo kome. Jer, zaista, tu se vrlo često u cijelu priču umiješa ponajprije tvoj sopstveni ego. A taj je, već znamo, samom sebi najveći laskavac i obožavalac. Obično se, kad sudimo drugima, orijentišemo prema sebi, ali je glavno pitanje koliko samog sebe uopšte poznajemo. Znalci tvrde da nam kod drugih najviše smeta upravo ono što i sami u dobroj mjeri posjedujemo.

Zato, kada te neko nervira, ali onako "pravo" da te iz cipela izbacuje, treba se dobro zamisliti - zašto baš on i zašto baš sada? Umjesto da njemu sav zadovoljan presudiš, zagledaj se dobro u sebe. Možda na taj način sebe osudiš.

Dan 130. - Biti ponizan

Ne mislim ponižen, a to je drastična razlika. Radi se o vrlini za koju sam pouzdano utvrdila da mi je zakržljala, zaostala u razvoju, nerazvijena...

I valja se sad time pozabaviti. Stvar je u odgovoru na pitanje - ponizan pred kim? Pred Višnjim, Bogom, Vrhovinim arbitrom, Principom. Ne pred siledžijom, moćnikom, lažnim autoritetom.

Suština je u savladavanju svog ega. Koji je kod mene, priznajem, prilično razvijen. Mnoge svoje nepopularne poteze i pogotovo izgovorene riječi mogu pripisati njemu. Al' sam sada toga konačno svjesna.

Mala ilustracija: TV radi i nekakva je glupa (po mom mišljenju) emisija na njemu. Ja sa sinom radim nešto drugo i ne gledam TV. Ipak, ne mogu, a da glasno ne negodujem šta se gleda u kući i budem dosadno uporna dok se kanal ne promijeni. Moj sin mi lijepo kaže 'pusti mama, ima i on (tata) pravo nešto da izabere. Ne može uvijek po tvom.' Mirnim, slatkim glasićem koji me pogodi u sred srca. Zar je moguće da i dijete vidi jasno ono što ja odbijam da vidim? Jeste, jer je njegov ego mali, a moj ima preko četri banke i pustila sam ga da buja bez kontrole.

Više, bogme, neće! Trudiću se.

Dan 129. - Povratak kući

Siguran znak da se niste zeznuli u životu je osjećaj zadovoljstva kada ulazite u svoj dom. Nakon više od 10 dana van njega, opet mi se učinio i mio i drag. Prašnjav, to da, ali koga briga.

Zalila sam biljke, raspakovala kofere, uključila mašinu za veš. Konačno se razbaškarila, onako u fulu. Pošto u frižideru nije bilo ničeg jestivog (ne računajući džemove, senf i sl.), počastila sam porodicu čipsom (al' domaćinskim) i sladoledom (iz zamrzivača). Pravila su tu da se krše, zar ne?

Dan 128. - Čitanje

Nedelja, 8.05.2016.

Kakav divan osjećaj da ti svo vrijeme ovog svijeta pripada. Da nigdje ne moraš i ništa ne moraš. Da nigdje nećeš zaksniti i da ćeš sve stići. A i ne moraš ništa.

Poslije sigurno više od 2o godina, čitala sam satima, ispod ćebenceta, na krevetu. Bez imalo griže savjesti što to radim. Kao nekad kada sam to radila redovno (prednost studiranja književnosti). Kakav užitak!

Pokvario mi ga je, negdje iza ponoći, bol u očima (odvikle se jadne od čitanja, a ne privikle se još na progresivne naočare). To me podsjeti da moram ovih dana na kontrolu :)

Dan 127. - Cvrkutanje

Subota, 7.05.2016.

Prebacili smo se na novu lokaciju. Planinsku i šumsku. Da obiđemo pčelice. I uživamo u najprisnijem dodiru sa prirodom.

I nismo se pokajali. Bez mobilnog, bez računara, bez TV-a. Slušali smo sebe. Kakva divna promjena!

Dan 126. - Đurđevdan je...

Petak, 6.05.2016.

Predivan dan. Konačno sunce nakon toliko dana kiše. Poslednje pripreme, dekorisanje stola poljskim cvijećem, koje uvijek berem sa najvećim uživanjem, Nema tog buketa iz cvjećare koji se može uporediti sa ovim sa livade.

Predivni mirisi i u kući i okolo nje. Raspoložena i radosna lica oko stola. Lomljenje slavskog kolača, koje moj sin shvata veoma ozbiljno.

Onda, pohvale za sarmu. Hvala, hvala :) znam i ja da je vrh, iako malo preslana ove godine...

Na kraju, sada već tradicionalno prvo sunčanje na trijemu ispred kuće. I lagano ćarlijanje povjetarca u krošnjama brezica...milina

Dan 125. - Neopiranje

Na ovome moram raditi. Dosad sam uvijek mislila da se treba opirati i braniti svoje mišljenje, stavove. Mislim da sam u tome često i pretjerivala. Sada znam da nisam bila u pravu. Svoje mišljenje treba imati, ali ne biti njime ograničen, nego uvijek otvoren i za nešto potpuno drugačije. Pogotovo druge ne treba ni u šta uvjeravati niti ubjeđivati. I tako je to uzaludno, a odnosi trpe nepotrebno.

Treba što više razumijevati, staviti se u tuđu kožu, pokušati razmišljati i na taj drugi način. U svakom slučaju trudiću se da manje kritikujem, polemišem i dajem gotova rješenja.

Dan 124. - List kupusa s malo mesa

Srijeda, 4.05.2016.

Pripreme za slavu. Uvijek pravim ista jela. Ovo ponavljanje je ritualno. Treba da se ureže duboko u sjećanje mog malog potomka.

Hoću da mu Đurđevdan ima ukus mamine sarme, ruske salate i svinjskog pečenja sa ruzmarinom. Hoću da mu, umjesto madlene u šoljici čaja, parčence torte od narandži i badema, prizove u sjećanje srećne trenutke na selu sa svojima.

Ja lično najviše uživam u predivnim mirisima i zvukovima, koji okade i raspjevaju cijelu kuću, a pravi ih čuveni srpski brumisateur - smederevac (krčkanje sarmice, crvčanje pečenice, šaputanje čokoladne glazure...).

Dan 123. - Više ja

Utorak, 3.05.2016.

Kako emitovati ljubav u svakom trenutku, svakome, bez obzira na to šta o nekome ili nečemu mislite? Namjerno sam rekla emitovati, a ne davati, što bi bilo normalnije, jer se ovdje radi i o frekvencijma i stepenu svijesti na kome se nalazimo, kao i onom kojem težimo.

Odgovor je sličan onom na pitanje "Kako pojesti slona?"

Zalogaj po zalogaj ili malo po malo.

Dan 122. - Osama

Nova knjiga Vladimira Kecmanovića - moja knjiga za april!

Dan 121. - Vaskrs

Na Uskrs sam se rodila, đanu...
https://www.youtube.com/watch?v=yNhprwZ-WZA