Nedelja, 8.05.2016.
Kakav divan osjećaj da ti svo vrijeme ovog svijeta pripada. Da nigdje ne moraš i ništa ne moraš. Da nigdje nećeš zaksniti i da ćeš sve stići. A i ne moraš ništa.
Poslije sigurno više od 2o godina, čitala sam satima, ispod ćebenceta, na krevetu. Bez imalo griže savjesti što to radim. Kao nekad kada sam to radila redovno (prednost studiranja književnosti). Kakav užitak!
Pokvario mi ga je, negdje iza ponoći, bol u očima (odvikle se jadne od čitanja, a ne privikle se još na progresivne naočare). To me podsjeti da moram ovih dana na kontrolu :)
Kakav divan osjećaj da ti svo vrijeme ovog svijeta pripada. Da nigdje ne moraš i ništa ne moraš. Da nigdje nećeš zaksniti i da ćeš sve stići. A i ne moraš ništa.
Poslije sigurno više od 2o godina, čitala sam satima, ispod ćebenceta, na krevetu. Bez imalo griže savjesti što to radim. Kao nekad kada sam to radila redovno (prednost studiranja književnosti). Kakav užitak!
Pokvario mi ga je, negdje iza ponoći, bol u očima (odvikle se jadne od čitanja, a ne privikle se još na progresivne naočare). To me podsjeti da moram ovih dana na kontrolu :)
Nema komentara:
Objavi komentar