Kako se sada osjećam?

Iza svake naše emocije stoji neka naša MISAO, koja je proizvela tu emociju, koja je izazvala da se tako osjećamo, a ne neki spoljnji događaj ili neka druga osoba. 

Kako se trenutno osjećam? Ovo je pitanje koje sebi treba postaviti bar deset puta u toku dana. Podesite neki podsjetnik, premjestite prsten na neki drugi prst da vas podsjeti. Zastanite na trenutak, šta god da radite, i oslušnite svoje emocije. Naučite da ih prepoznajete, da razlikujete jednu od druge, da primjećujete nijanse, razlike u intenzitetu i kvalitetu.

Obogatimo svoj emotivni rječnik, jer ako nam je rječnik siromašan (dobro - loše, srećno - nesrećno, tužno - veselo) i emotivni život biće nam isto takav - oskudan. Ako nemamo adekvatnu riječ da opišemo neko osjećanje, vjerovatno je da ga nećemo ni osjetiti. To je zato jer su naše emocije PROIZVOD naših misli, a ne spoljnjih okolnosti, događaja i drugih ljudi. Naše misli, pak, postoje u našoj glavi samo kao RIJEČI. Zato su riječi, odnosno jezik, tako važni za nas.

Da li sam samo SREĆAN ili optimističan, radostan, ozaren, nasmijan, raspoložen, veseo, lagan, neopterećen, razigran, raspjevan , zanesen, živahan, čio, razdragan, blažen, poletan, vedar, obradovan, zadovoljan, lepršav, razgaljen, oran, dobre volje, vitalan, energičan, poduzetan, dinamičan, vrckast, prštav, temperamentan, aktivan, vatren, žustar, okretan, krepak, agilan, razigran, ...

Da li sam samo NESREĆAN ili tugaljiv, tužan, bijedan, jadan, ojađen, žalan, beznadežan, bolan, rastužen, žalostan, očajan, ožalošćen, plačan, čemeran, grešan, žalostiv, neutješan, klonuo, izgubljen, beznadan, gotov ...

Iza svake naše emocije stoji neka naša MISAO, koja je proizvela tu emociju, koja je izazvala da se tako osjećamo, a ne neki spoljnji događaj ili neka druga osoba. Što prije ovo razumijemo, prije ćemo biti u stanju da upravljamo svojim emocijama, da ih kontrolišemo i koristimo za ono zbog čega one i postoje - a to je da nam budu putokaz i tumač onoga što nam poručuje naša duša, naše unutrašnje JA, koje je veće od nas samih zato jer je vječno i povezano sa svim ostalim.

Zvuči šokantno, pa možda i "bogohulno", ali sve što osjećamo, naš je IZBOR! Mi sami sebi izazivamo sve svoje emocije, zato što imamo mogućnost da IZABEREMO šta ćemo misliti o bilo čemu i bilo kome. Od toga što odlučimo da mislimo o nekome, zavisiće i naše emocije prema toj osobi. Naravno, naše emocije će, zatim, diktirati i naše ponašanje prema toj osobi.

Pokušajmo zato da proniknemo u misao koja se nalazi iza svake naše emocije. Ako mi ta misao izaziva pozitivne emocije, ona je usklađena sa mojom dušom. Te misli me podržavaju, bodre, daju mi snagu i volju za životom i stalnim rastom i napredovanjem. Ako me ta misao kritikuje, osuđuje, spušta i "postavlja na moje mjesto", ako mi crpi energiju i tjera me u destruktivno i netolerantno ponašanje, onda treba da je se svjesno odreknem jer me udaljava od moje duše i puta zbog kojeg sam i došla ovdje.

Da bismo to mogli da uradimo, treba da idemo još dublje unutar sebe. Jer iza svake naše misli, nalazi se neko naše duboko UVJERENJE. I baš tu se mora desiti ključna promjena - ako su naša duboka uvjerenja, koja smo stekli još kao djeca, oblikovana strahom (da je svijet neprijateljsko mjesto, da se mora boriti za sve jer ničeg NEMA DOVOLJNO za nas sve, da smo SAMI i da nas NIKO NE VOLI), uvijek će nam se u glavi vrtiti iste, loše i negativne misli. Naš zadatak je da ih zamijenimo drugačijim uvjerenjima - onim koja će nas uskladiti sa našom dušom, koja zna da je VOLJENA, da NIJE SAMA i da živi u OBILJU svake vrste.  

Počnimo tako, što ćemo sebi redovno postavljati pitanje iz naslova: kako se sada osjećam? Ako se ne osjećam dobro, sada bar znam da to mogu SAMA da promijenim i da mi niko drugi za to nije potreban. Uvijek mogu da pronađem bar jednu stvar zbog koje ću se osjećati BOLJE, tako što ću MISLITI o onome što mi izaziva takve pozitivne emocije - da radi se o ZAHVALNOSTI koja nam je data kao najpristupačnije i najefikasnije sredstvo za kontrolisanje misli i mijenjanje uvjerenja!

To nipošto ne znači da ćemo mi uvijek i u svakoj situaciji BIRATI samo "srećne" misli, nekada ćemo želiti da osjetimo tugu, melanholiju, uzbuđenje, ludu strast...zašto bi inače postojala sva ta paleta toliko različitih osjećanja.

Na kraju, molim vas da sebe pažljivo saslušate kada odgovarate na obično, svakodnevno: Kako ste?

Ne stvarno, kako ste? Jeste li: Dobro? Onako? OK? Nije loše? Moglo bi i bolje? Gura se nekako? Može se? U frci? U poslu preko glave? 

Ili ste: Odlično? Nikad bolje? Fenomenalno? Savršeno? Izuzetno? Sjajno? Bogovski?

Vaš odgovor će vam otkriti puno o vama samima.