nedjelja, 11. studenoga 2018.

Kormilari svojih života

Upravljati svojim životom i toga biti cijelo vrijeme svjestan - eto šta nas, izgleda, čini zadovoljnijim i generalno srećnijim u životu.

Uradili su eksperimet sa bebama: jednu bebu su stavili na jastuk, koji je zavisno do toga kako beba pomjera glavu (okreće na jednu ili drugu stranu), proizvodio određene svjetlosne i zvučne efekte. Druga beba je stavljena na jastuk koji nije imao te sposobnosti, nego su efekti puštani povremeno, bez obzira na to da li beba pomjera glavu ili ne. Prva beba je vrlo brzo postala svjesna da je, u stvari, ona ta koja proizvodi te divne efekte i bila je vidljivo uzbuđenija i razdraganija od druge bebe, koja je uživala u istim efektima, ali nezavisno od svoje volje tj. kontrole.

Zaključak do koga se došlo je da je prva beba bila zadovoljnija i razdraganija (i to je stanje bilo nepromijenjeno, koliko god puta da se ponavljao eksperiment) jer je shvatila da je ona sama proizvela te divote, da je sama zaslužna za to, za razliku od druge bebe koja je bila samo pasivni konzument efekata i nije ih mogla povezati sa sobom i onim što ona radi (uskoro je naravno došlo i do zasićenja, pa nakon određenog vremena nije pokazivala ni jednak nivo zadovoljstva).

Ljudi koji su svjesni da su sami odgovorni za svoje živote, bez obzira kako težak ili lak život imaju, su nemjerljivo srećniji i zadovoljniji od onih koji sebe vide kao pione sudbine, okolnosti i sl.

Kako upravljati svojim životom, pitaće mnogi, kad toliko toga ne zavisi ni od nas ni od naše volje ni želje? Nije jednostavno, slažem se. Ali nije ni nemoguće, jer uvijek možeš sam da doneseš odluku kako ćeš postupiti i kako ćeš se postaviti u bilo kakvim okolnostima. Da li ćeš se samosažaljevati i kriviti druge, okolnosti, zemlju u kojoj si rođen, roditelje, prošle događaje...? Ili ćeš reći, aha, ovo su znači moje karte, nisu najsjajnije, ali bar mogu da ih vučem po svom, pa šta god bude?

Jednako je važno i stalno pričati svoju priču, priču svog života. Od početka dokle sjećanje seže, od djetinjstva, sa čim sam se suočavao, kako sam to savladavao, šta sam iz tih događaja učio, gdje su me te odluke dovele...Imati svoju priču i dopunjavati je, kreirati je, daje nam osjećaj da upravljamo svojim životima, čak i okolnostima kada samo biramo između dva zla, ili ga, pak, pokušavamo izbjeći. Taj sam osjećaj će nam podići vibraciju, učiniće nas kormilarom naše male barke na valovitom okeanu i učiniće nas zadovoljnim, bez obzira na valove, pa čak i povremena teška poniranja.


Nema komentara:

Objavi komentar