Kada nam je prozor cist, divimo se pogledu i prozor ni ne vidimo. Ne obracamo paznju na to kako je odlicno ociscen i kako nema nijedne jedine packice na njemu. Kao da to podrazumijevamo.
Ako, pak, ima neka mrlja na prozoru, ne vidimo nista drugo sem nje. Pogled i uzivanje u njemu nije nam ni na kraj pameti.
Eto, tako radi nas mozak. Postoji, naravno, naucno obrazlozenje zasto je to tako i odakle nam ta urodjena sklonost da uvijek prvo primjetimo ono sto ne valja, a da cesto uopste i ne primjetimo ono sto valja. Mi smo, naime, potomci upravo onih koji su, zahvaljujuci upravo toj sklonosti, prezivjeli sve predatore koji su ih vrebali.
Stvar je u tome sto sad kad vise nema tih predatora (ima drugih, jos opasnijih, ali nam za njih nije od koristi ova osobina), sami sebi cesto unistavamo zivote, ne prestajuci da gledamo samo u dijelove prozora koji su zamazani.
Ako, pak, ima neka mrlja na prozoru, ne vidimo nista drugo sem nje. Pogled i uzivanje u njemu nije nam ni na kraj pameti.
Eto, tako radi nas mozak. Postoji, naravno, naucno obrazlozenje zasto je to tako i odakle nam ta urodjena sklonost da uvijek prvo primjetimo ono sto ne valja, a da cesto uopste i ne primjetimo ono sto valja. Mi smo, naime, potomci upravo onih koji su, zahvaljujuci upravo toj sklonosti, prezivjeli sve predatore koji su ih vrebali.
Stvar je u tome sto sad kad vise nema tih predatora (ima drugih, jos opasnijih, ali nam za njih nije od koristi ova osobina), sami sebi cesto unistavamo zivote, ne prestajuci da gledamo samo u dijelove prozora koji su zamazani.
Nema komentara:
Objavi komentar