20. mart 2019.
Kad god je pred nama nešto neugodno, nešto što nam se ne sviđa, ne odgovara nam i nešto što ne želimo da uradimo, majstori smo u tome da to - izbjegnemo! Naš mozak nam je od velike pomoći u tome, tako da ga slobodno možemo prije nazvati "mašinom za izbjegavanje", nego "mašinom za razmišljanje".
Tako ćemo, umjesto da odmah obavimo neugodan razgovor sa bliskom osobom i konačno postavimo jasne granice za ponašanje koje više nismo spremni da trpimo, najvjerovatnije tražiti idealan trenutak za to i samo pogoršavati naše odnose (u međuvremenu). Ili ćemo, umjesto da sjednemo i uradimo TO, otvoriti facebook, pregledati e-mailove, pročitati nešto zanimljivo.
Djeca će naći milion kreativnih načina da izbjegnu vježbanje za kontrolni zadatak, majka će naći još i više izgovora zbog kojih ne može da uvede zdravije prehrambene navike u svoju porodicu, otac će odlagati pozivanje majstora dok ne dođe do veće havarije u kući.
Ipak, svi smo, takođe, svjesni da izbjegavanje i odlaganje neugodnosti, iste ne samo da ne rješava, nego ih, naprotiv, čini sve neugodnijim i sve neodložnijim. Sa njima se, najčešće, ipak moramo suočiti i to najčešće upravo u najgorem trenutku.
Zato predlažem da počnemo da vježbamo jednu novu disciplinu - SUOČAVANJE SA SVIME i to smišljeno i sistematično. Krenemo polako, sa nekim bezazlenijim stvarima sa liste neugodnih.
Prvi korak je da se, u toku dana, zapitamo: Šta ja sada radim? Ako je odgovor: visim na face-u, provjeravam po stoti put e-mail, listam portale..., slijedi novo pitanje: Šta je to što trenutno izbjegavam da uradim? Budite iskreni prema sebi, jer sasvim sigurno tačno znate šta je to što odlažete, a znate da bi trebalo da uradite.
Onda zastanite i suočite se sa tim neugodnim osjećanjem, bilo da se radi o strahu šta će neko da pomisli o vama i kako će neko da reaguje, bilo da se radi o tome da mislite da niste sposobni ili dovoljno nekakvi da to uradite. Da li je taj strah zaista toliko strašan? Da li je ta neugodnost baš toliko neprihvatljiva? Uvjerićete se da, uglavnom, NIJE.
Konačno, uradite upravo ono što toliko odlažete - ništa strašno se neće dogoditi, a vi ćete se znatno bolje osjećati, jer ćete iz glave izbaciti nešto što vas, na podsvjesnom nivou, i te kako muči, a da niste ni svjesni! Čak i da doživite nešto neprijatno, ružno, šta onda, činjenica da ste uradili nešto, umjesto da ste to izbjegli da uradite, donijeće vam satisfakciju.
Vježbanjem se postaje majstor - to važi i za ovu disciplinu! Krenite polako, vježbajte svakodnevno i bićete sve vještiji i spremniji da prihvatite život onakav kakav on i jeste - uzbudljiva škola u kojoj je stvarno glupo bježati sa časova!
Kad god je pred nama nešto neugodno, nešto što nam se ne sviđa, ne odgovara nam i nešto što ne želimo da uradimo, majstori smo u tome da to - izbjegnemo! Naš mozak nam je od velike pomoći u tome, tako da ga slobodno možemo prije nazvati "mašinom za izbjegavanje", nego "mašinom za razmišljanje".
Tako ćemo, umjesto da odmah obavimo neugodan razgovor sa bliskom osobom i konačno postavimo jasne granice za ponašanje koje više nismo spremni da trpimo, najvjerovatnije tražiti idealan trenutak za to i samo pogoršavati naše odnose (u međuvremenu). Ili ćemo, umjesto da sjednemo i uradimo TO, otvoriti facebook, pregledati e-mailove, pročitati nešto zanimljivo.
Djeca će naći milion kreativnih načina da izbjegnu vježbanje za kontrolni zadatak, majka će naći još i više izgovora zbog kojih ne može da uvede zdravije prehrambene navike u svoju porodicu, otac će odlagati pozivanje majstora dok ne dođe do veće havarije u kući.
Ipak, svi smo, takođe, svjesni da izbjegavanje i odlaganje neugodnosti, iste ne samo da ne rješava, nego ih, naprotiv, čini sve neugodnijim i sve neodložnijim. Sa njima se, najčešće, ipak moramo suočiti i to najčešće upravo u najgorem trenutku.
Zato predlažem da počnemo da vježbamo jednu novu disciplinu - SUOČAVANJE SA SVIME i to smišljeno i sistematično. Krenemo polako, sa nekim bezazlenijim stvarima sa liste neugodnih.
Prvi korak je da se, u toku dana, zapitamo: Šta ja sada radim? Ako je odgovor: visim na face-u, provjeravam po stoti put e-mail, listam portale..., slijedi novo pitanje: Šta je to što trenutno izbjegavam da uradim? Budite iskreni prema sebi, jer sasvim sigurno tačno znate šta je to što odlažete, a znate da bi trebalo da uradite.
Onda zastanite i suočite se sa tim neugodnim osjećanjem, bilo da se radi o strahu šta će neko da pomisli o vama i kako će neko da reaguje, bilo da se radi o tome da mislite da niste sposobni ili dovoljno nekakvi da to uradite. Da li je taj strah zaista toliko strašan? Da li je ta neugodnost baš toliko neprihvatljiva? Uvjerićete se da, uglavnom, NIJE.
Konačno, uradite upravo ono što toliko odlažete - ništa strašno se neće dogoditi, a vi ćete se znatno bolje osjećati, jer ćete iz glave izbaciti nešto što vas, na podsvjesnom nivou, i te kako muči, a da niste ni svjesni! Čak i da doživite nešto neprijatno, ružno, šta onda, činjenica da ste uradili nešto, umjesto da ste to izbjegli da uradite, donijeće vam satisfakciju.
Vježbanjem se postaje majstor - to važi i za ovu disciplinu! Krenite polako, vježbajte svakodnevno i bićete sve vještiji i spremniji da prihvatite život onakav kakav on i jeste - uzbudljiva škola u kojoj je stvarno glupo bježati sa časova!
Nema komentara:
Objavi komentar