Danas je jedna organizacija u Belgiji pozvala žene da ne rade ništa (ne kuvaju, ne spremaju, ne kupuju, ne idu na posao, ne uče, ne čuvaju djecu, itd) da bi skrenuli pažnju na to koliko je i dalje potcjenjen i nevrednovan svakodnevni rad i doprinos polovine populacije (zaposlenih i nezaposlenih žena).
Kod nas, u regionu, žene trpe neviđeno nasilje i okrutnost sve nehumanijeg sistema i gledaju kako im se djeca iseljavaju da bi bar njihova djeca mogla normalno da žive.
Probudimo se, majke, sestre, kćerke, bake! Ne može ništa bez nas, to znamo. Ili ćemo dići glavu i jasno reći šta želimo i povući jasne granice koje ćemo onda braniti svim sredstvima (a nije da ih nemamo) ili će nas se i dalje sjetiti samo za 8. mart i licemjerno se utrkivati ko će nam glasnije čestitati praznik, a onda nastaviti sa starom praksom. Borimo se za sebe, ali i sve nas, mudrije, pametnije i odlučnije nego ikada! Niko drugi to ne može uraditi!
P.S. Danas je vrijeme da izvijestim kako je prošla moja sedmica pojednostavljivanja - nosila sam crnu suknju/pantalone, crnu majcu i dva sakoa cijele sedmice i osjećala se odlično (a ne vjerujem da je iko drugi to primjetio). U kuhinji sam trošila samo osnovno posuđe i prala odmah nakon upotrebe, zbog čega je moja kuhinja blistala. Što se tiče buljenja u ekrane smanjila sam dnevni prosjek sa 4,5 sata na 2,5 sata što je za svaku pohvalu. Naravoučenije: sve se može kad se hoće! Nastavljam sa izazovima :)
Kod nas, u regionu, žene trpe neviđeno nasilje i okrutnost sve nehumanijeg sistema i gledaju kako im se djeca iseljavaju da bi bar njihova djeca mogla normalno da žive.
Probudimo se, majke, sestre, kćerke, bake! Ne može ništa bez nas, to znamo. Ili ćemo dići glavu i jasno reći šta želimo i povući jasne granice koje ćemo onda braniti svim sredstvima (a nije da ih nemamo) ili će nas se i dalje sjetiti samo za 8. mart i licemjerno se utrkivati ko će nam glasnije čestitati praznik, a onda nastaviti sa starom praksom. Borimo se za sebe, ali i sve nas, mudrije, pametnije i odlučnije nego ikada! Niko drugi to ne može uraditi!
P.S. Danas je vrijeme da izvijestim kako je prošla moja sedmica pojednostavljivanja - nosila sam crnu suknju/pantalone, crnu majcu i dva sakoa cijele sedmice i osjećala se odlično (a ne vjerujem da je iko drugi to primjetio). U kuhinji sam trošila samo osnovno posuđe i prala odmah nakon upotrebe, zbog čega je moja kuhinja blistala. Što se tiče buljenja u ekrane smanjila sam dnevni prosjek sa 4,5 sata na 2,5 sata što je za svaku pohvalu. Naravoučenije: sve se može kad se hoće! Nastavljam sa izazovima :)
Nema komentara:
Objavi komentar