Samoživost

Sigurno svako od nas u svom okruženju ima osobu za koju smatra da je samoživa (u većoj ili manjoj mjeri) i sa kojom ne zna kako da se ponaša, jer kako god da se postavi, ispadne da nije dobro.

Samo prvo da razjasnimo na šta mislim kad kažem da je neko samoživ (u nedostatku bolje i sveobuhvatnije riječi u našem jeziku za entitled person).

To, pod broj jedan, nema nikakve veze sa osobom koja voli sebe (ko ne voli sebe, ne može da voli ni druge). Prvenstveno se odnosi na osobe koje:
- smatraju da se cio svijet vrti oko njih (odnosno treba da se vrti),
- uvijek su spremne da sve uzmu, ali ne i da daju,
- druge vide uglavnom kao konkurenciju i nekakvu prijetnju za ostvarenje svojih želja,
- imaju nerealne zahtjeve prema porodici i prijateljima, uopšte drugim ljudima,
- ljute se i kažnjavaju (pasivno ili agresivno) ljude koji im ne daju to što traže,
- ne osjećaju sažaljenje prema drugima, ali traže sažaljenje za sebe od drugih,
- koriste duple standarde (za sebe jedne, za druge druge),
- vape za pažnjom i obožavanjem,
- spremni su da gaze sve pred sobom da bi došli do onog što žele,
- vole da dominiraju, manipulišu i kontrolišu,
- često kritikuju, rugaju se i ismijavaju druge.

Jednom riječju, radi se o osobama koje smatraju da s punim pravom ZASLUŽUJU sve od svakoga na kugli zemaljskoj, sve privilegije, svaki povlašteni status, sve najbolje i najljepše za sebe, ne mareći za druge. Nekada svoju samoživost nose kao krunu na glavi i ne kriju je, pa su drski, bahati, ljutiti i bjesni kada odbijete da im udovoljite, a nekada su daleko suptilniji, pa samo osjetite gorak ukus da ste izmanipulisani.

Za početak veoma je bitno njihovo ponašanje ne shvatati lično, bez obzira koliko to bilo teško. One to ne rade da bi nas iziritirale, pa čak ni iz puke sebičnosti. Ovakve osobe se najvjerovatnije osjećaju inferiornim i neadekvatnim. Duboko su nesrećne i to upravo zbog vrste ciljeva koje sebi postavljaju. One žele da zadobiju poštovanje i obožavanje drugih ljudi, vape za odobravanjem i kada ga dobiju to još više hrani njihovu lažnu, grandioznu sliku o njima samima, a u dubini duše osjećaju nesigurnost i sumnju da zadovoljavaju tako grandiozne standarde.

Za razliku od zdrave, odrasle osobe sa solidno razvijenim samo-poštovanjem (koja može da se kontroliše, da odgodi zadovoljstvo zbog višeg cilja, na koju se može osloniti, koja je sposobna da bude odgovorna prema sebi i da kontroliše svoje ponašanje, koja je zahvalna i može da se nosi i sa neprijateljskim ponašanjem i sa odbijanjem), samoživa osoba je prezahtjevna, brza na osudi i posramljivanju drugih, ima potrebu da je u pravu, ne može da podnese kritiku, ne priznaje svoje greške, sklona je da precjenjuje svoje sposobnosti i postignuća. Ako pogledate bolje, vidjećete da se radi o niskom samopoštovanju i ogromnoj nesigurnosti. Upravo zbog toga osjeća potrebu da sebe diže, a spušta ljude oko sebe, da bude toliko zahtjevna i usmjerena samo na sebe. Osobe sigurne u sebe nemaju potrebu da drugima govore koliko su divni, nesigurne osobe imaju.

Konačno, razlog zbog kojeg i pišem o njima: kako se prema njima ponašati? Šta činiti da olakšamo život i sebi i njima? Iščitala sam mnoštvo tekstova o tome, evo šta kažu psiholozi:

Budući da svaki odnos pretpostavlja ravnopravnost dvije strane, činjenica da samoživa osoba smatra sebe superiornijom u odnosu na drugu osobu, ne ostavlja mnogo mogućnosti. Ipak, možda vrijedi pokušati sa sledeća 4 savjeta:

1. Postavljanje jasnih granica bez kritike i osude

Samoživa osoba će vam postavljati brojne zahtjeve (da je negdje odvezete, da joj nešto uradite, da joj nešto donesete, da otkažete svoju obavezu da biste nešto uradili za nju, itd.), ali vi NE MORATE da joj te zahtjeve ispunite. Recite joj jasno da to ne možete da uradite, ali bez kritike i bilo kakve osude. Možete samo da kažete: Voljela bih da mogu da ti to uradim, ali na žalost imam drugu obavezu i ne mogu. Jako mi je žao. Ponekad je sama vaša potvrda da ste čuli njihovu želju i da ste hipotetički bili voljni da je ispunite, dovoljna da zadovolji njihov preosjetljivi ego. Da, moguće je da vam krv proključa zbog njihovih nerealnih i drskih želja, ali biće vam od pomoći da shvatite da ispod svega toga leži samo njihov užasan osjećaj neadekvatnosti.

2. Svakoga tretirajte na isti način

Ne pravite bilo kakve izuzetke za samožive (pogotovo ako se radi o djeci), jer time samo hranite njihovo uvjerenje da su posebni i superiorni u odnosu na druge. Osim toga, razvijate u drugima osjećaj ogorčenosti prema privilegovanom. Budite jednaki prema svima.

3. Imajte saosjećanja prema njima

Da, ponekad je to zaista teško, ali sjetite se uvijek da sve to potiče od njihovog niskog samopoštovanja i osjećanja da nisu dovoljno dobri. Naravno, to ne znači da treba da im dozvolite da se prema vama ponašaju neadekvatno i sa visine, samo treba da imate na umu da su i njihovi životi i odnosi vrlo jadni i nesrećni.

4. Zapamtite da je to sve što možete učiniti za njih

Ljudi mogu promijeniti samo sebe. Možete pokušati da im pomognete tako što ćete postaviti jasne granice, ne praviti izuzetke zbog njih i imati saosjećanja, ali vi ih ne možete promijeniti. Pokušate zato da budete što jasniji prema njima i da razumijete da oni to ne rade da bi vas naljutili. Možda vam zbog toga bude bar malo lakše!