Dvije stvari mogu nam iz temelja promijeniti život. Samo što ih treba sistematski primjeniti i uvježbati (a to većini neće biti lako). Rezultati su, međutim, zagarantovani. Naš život neće biti isti kao prije.
Da li je moguće izvježbati sebe da stvari prihvatamo takve kakve jesu - bez dodavanja predznaka dobro-loše? Kao nešto što se samo DOGODILO. Bez osude toga što se dogodilo (neko je nešto rekao, učinio, nije učinio), ali i bez bilo kakvih očekivanja (da neko nešto kaže, učini ili ne učini).
Svakako treba pokušati, jer pogledajmo šta se time dobija.
Kada osuđujemo, ne dajemo sebi šansu da razumijemo zašto se nešto događa i time sebi onemogućavamo da mudrije i bolje odgovorimo na izazov. Ništa nije ni dobro ni loše samo po sebi, ono samo JESTE, a dobrim ili lošim čini ga naše razmišljanje o tome. To ne znači da time ukidamo razliku između dobra i zla, to samo znači da se ne zakucavamo u osjećanja ljutnje, povređenosti, frustracije, nemoći! Da, prihvatićemo i ta osjećanja, nećemo im se odupirati, pustićemo ih da "prođu" kroz naše tijelo, a onda idemo naprijed, sposobni da vidimo bolje i dalje i tako nalazimo potrebna rješenja.
Isto se dešava i kada imamo bilo kakva očekivanja o bilo kome i bilo čemu. Ona će nas spriječiti da damo šansu brojnim drugim mogućnostima (onim na koje nismo ni posmislili, a možda su sto put bolje) i tako sami potkopavamo svoju sreću. Tako, na primjer, isplanirali smo sebi putovanje iz snova i imamo, naravno, ogromna očekivanja. Dođemo tamo i ništa nije onako kako smo zamišljali, a to mjesto je upravo onakvo kakvo JESTE i uvijek je bilo. Umjesto da uživamo u onome što pruža, ješćemo se što nije onakvo kakvog smo ga mi u svojoj glavi (a to je definicija očekivanja) zamislili. Zašto bismo to sebi radili?
Kako se riješiti osuđivanja i očekivanja? Na isti način na koji možemo pojesti i slona (ako je neko dovoljno okrutan) - zalogaj po zalogaj!
Prvo primjetiti kada nekoga ili nešto osuđujemo ili kad nešto očekujemo. Drugo, prestati sa tim, vježbajući uporno (i ne zamjerajući sebi ako nam odmah baš i ne polazi za rukom). Konačno, uživati u novoosvojenoj slobodi da otkrivamo i nosimo se sa svim što život stavlja ispred nas, najbolje što znamo, mirni i spokojni (a ne frustrirani i izvan sebe).
Nema komentara:
Objavi komentar