Osjećanje uvrijeđenosti

Da li ste neko ko se lako i brzo uvrijedi? Neko ko često pomisli da neko drugi baš njega ne gotivi, ne podnosi, želi da mu napakosti, radi mu o glavi? Da li ste uvjereni da drugi ljudi često razmišljaju o vama? Da li vam se čini da, nekako, uvijek vi najgore prođete (dobijete najgori sto, najmanju porciju, najlošije mjesto, itd) i to zato što nekome niste simpatični?

Ako je odgovor na bilo koje od ovih pitanja DA, imam jednu lošu i jednu dobru vijest za vas. Loša je da ste se prilično duboko zakopali u programe i misli koje su vas dovele tu gdje ste trenutno. Dobra je da se iz te rupe, budući da ste sami kopali, možete sami i izvaditi! Trebaće vam naravno i vremena i strpljenja, al' ponajviše vjere da to možete za sebe uraditi. Uslov je takođe da to i želite, jer iako je rupa, topla je i poznata, pa vam može i dalje služiti kao skrovište od života!

Kako iz rupe?

Napišite na listu papira sve ono zbog čega se najčešće uvrijedite: neko (napišite konkretno ko) ne cijeni vaše mišljenje, rad, predlog, trud, itd.; neko vam se obraća bez poštovanja, ne sluša vas i ne uvažava; neko vam namjerno govori ili radi upravo ono što vas nervira ili uznemirava; nastavite sami...

Napišite na drugom listu papira kako bi ta osoba/e, u stvari, trebalo da se ponaša/ju prema vama, šta da rade i šta da vam govore da se vi više ne biste osjećali uvrijeđeno i povređeno.

A onda dobro razmislite o tome da li imate prava da od bilo koga zahtjevate da se ponaša na određeni način. Da li neko ima prava da od vas zahtjeva da se ponašate onako kako to nekome drugome odgovara? Istina je da ni vi ni drugi nemate to pravo. Istina je da svako ima pravo da se ponaša onako kako on smatra da treba (i to je vjerovatno najbolje što zna i umije). Sada možete da pocijepate (ili spalite) ovaj drugi list papira, jer od njega vam nema nikakve vajde. Odrecite se, jednom za svagda, svih tih svojih nerealnih i nepotrebnih očekivanja o tome šta drugi treba da rade i kako da se prama vama ponašaju. I istinski, zarad svog duševnog mira, prihvatite činjenicu da vam NIKO, ama baš niko, ništa nije dužan.

Uzmite sada prvi list i dobro ga proučite. Pokušajte da odgovorite na samo jedno pitanje (znam da nije lako): zašto ste ODABRALI da upravo to mislite? Da vas neko ne gotivi, da vas namjerno tako loše tretira, da ste baksuz, da uvijek najgore prođete... Mogli ste da odaberete mnoštvo drugih misli, a vi ste odabrali baš takve. Sad možete da kopate dublje. Slobodno. Unutar sebe i svojih dubokih uvjerenja. Ko o vama ima tako loše mišljenje? Vi ili neko drugi? Kako vi uopšte možete znati šta neko o vama misli (uzgred budi rečeno, najvjerovatnije uopšte i ne misli, jer se, kao i vi, bavi sobom)? Zašto ste odabrali da baš tako MISLITE? I kako se zbog toga OSJEĆATE? Vjerujem ne sjajno, već loše, zabrinuto, nesrećno, možda bijesno, tužno, neadekvatno, manje vrijedno, potcijenjeno...(napišite i to na istom listu papira).

Sada bi već trebalo da ste u stanju i da napišete kako se vi ponašate u situacijama kada se osjećate onako kako ste gore napisali. Da li se povlačite, zaplačete, vičete, svađate, začutite, ne govorite, lupate vratima, progutate svoj bijes u sebi? Šta je konačni rezultat koji dobijete? Da li ste njime zadovoljni ili želite to da promijenite?

Ako je odgovor na poslednje pitanje DA, onda morate biti spremni da identifikovane misli sa papira ZAMIJENITE drugim mislima (da to su samo rečenice u vašoj glavi). Neka za početak budu što neutralnije. Umjesto, ovaj o meni vjerovatno misli sve najgore neka bude ovaj o meni vjerovatno ne razmišlja. Umjesto, ovo mi namjerno radi da me iznervira, ovo radi jer njemu tako odgovara (a ako meni to ne odgovara reći ću mu to jasno).

Biće posla za vas, naravno. Naoružajte se strpljenjem i upornošću. Što ste duže kopali da dospijete dole, to će vam trebati više vremena da izađete iz rupe! Ali vrijediće truda, vjerujte. Osjećaćete se potpuno drugačije, ponašaćete se takođe drugačije. Život izvan rupe će vas očarati!