Teške i bolne emocije (poput srama, straha, žalosti, očaja, razočarenja, tuge), toliko su većini ljudi nepodnošljive da će učiniti bilo šta samo da otupe njihovu oštricu, da im pobjegnu, da nađu bilo kakvo skroviše.
Anestezija u tom slučaju može biti alkohol, ali i hrana, zatrpavanje poslom, prevelika briga o drugima, seks, šoping, perfekcionizam, opsjednutost novcem, kocka, internet...
Činjenica je da svi, bez izuzetka, koristimo s vremena na vrijeme neki od ovih ili drugih načina da izbjegnemo svojoj ranjivosti i lakše prebrodimo teške emocije. Samo što neki od nas to rade sistematično i hronično, tako da više nisu u stanju da prestanu. Tada pričamo o ovisnosti.
Ono što je najlošija vijest je to da ne možemo anestezirati, otupiti, ublažiti, izbjeći samo neprijatna osjećanja kojih se toliko plašimo, a da istovremeno sebe ne onesposobimo i za ona zbog kojih najviše i vrijedi živjeti - radost, ljubav, povezanost!
Ako se sakrijemo od tame, sakrili smo se i od svjetla! Ako budemo bježali od boli, od nas će pobjeći i radost!
Samo ako smo spremni da se hrabro suočimo sa svim negativnim (sa istinskom vjerom da ćemo se nakon pada uvijek znati podići), možemo u potpunosti da se prepustimo i svemu pozitivnom koje nas čeka u životu!
Nema komentara:
Objavi komentar