Teško da ima neko ko se neće složiti da je ljubav najpoželjnije i najdivnije osjećanje. To je ujedno osjećanje veoma visoke vibracije (oko 500) i kada bismo mogli da ga osjećamo češće i duže, gdje bi nam bio kraj...
Ako je, pak, istina da osjećanja u stvari izazivamo sami sebi svojim mislima, onda bi, bar teoretski, ljubav mogli da osjećamo kad god i koliko god želimo. I to prema svakome živom (i mrtvom).
Ok, da vidimo kako bi to izgledalo u praksi. Zamislite osobu koju ne volite i za koju mislite da nikada ne biste ni mogli da je volite. Nekoga ko vas nervira, koga ne podnosite. A onda se upitajte - zašto je ne volite? Zbog toga i toga, nečega što vam je uradila, nečega što vam je rekla? Ili zbog svojih misli o tome? Nije, u stvari, ni važno.
Važno je da shvatimo da ta druga osoba nema ništa sa tim šta mi o njoj mislimo i kako se zbog nje osjećamo. Mi MISLIMO da nam ona izaziva određena osjećanja (ili neki njeni postupci, osobine), a u stvari smo to MI sami. Ako mislimo da će tu osobu na bilo koji način pogoditi ta naša osjećanja (ljutnja, mržnja, osuda), bojim se da se varamo - ta osoba će se, isto kao i mi, baviti samo svojim osjećanjima.
Ono što želim da kažem je da ćemo svako negativno osjećanje osjećati mi (i trpiti njegove posljedice), a ne ta druga osoba. Isto tako bi bilo kada bismo odlučili da osjećamo ljubav prema toj osobi. To bi bilo najkorisnije upravo nama! I to bi bila ljubav bez ikakvih uslova, bez obzira na to kako se neka druga osoba ponaša prema nama ili šta nam je već uradila!
Znam da zvuči podvižnički. I da su za to vjerovatno sposobni sami najosvješteniji i najproduhovljeniji ljudi. Ipak, to ne znači da ne bismo, na nekom malom, svakodnevnom nivou mogli bar da pokušamo nešto u tom pravcu.
Da osvjestimo, za početak, ono što govorimo o drugim ljudima i onda to ne kažemo. Da umjesto da se prepustimo negativnom osjećanju koje nam neko izaziva, osvijestimo misao koja nam to osjećanje izaziva i ispitamo šta je tu činjenica, a šta naše uvjerenje. I možda ga promjenimo, gledajući širu sliku, pa prvo dođemo do neutralnog, a onda, ko zna, možda čak i do pozitivnog mišljenja o toj osobi (jer nam je omogućila da nešto spoznamo, na primjer). Ona, pri tom, to čak ne bi morala ni da zna.
E to bi bilo nešto! A vibracija bi nam, sasvim sigurno, svima otišla gore!
Nema komentara:
Objavi komentar