Mir i tišina

Ne radi se o sinonimima. Ali i jedno i drugo su najefikasniji lijek protiv uznemirenosti.

Pod mirom se podrazumijeva ono stanje koje nam omogućava da težak trenutak, odnosno teške emocije, proživimo smireno i da ne reagujemo odmah i u afektu, već da imamo u vidu širu sliku. Smiren čovjek je onaj koji ne pada u vatru i na bijes reaguje bijesom, na uvredu uvredom, na izdaju mržnjom, na viku vikom, na strah panikom. Smiren je onaj koji može da u sebi pritisne dugme - pauza, pa tek onda, kad vidi o čemu se uopšte radi, adekvatno (a to uglavnom znači mirno) odgovori.

Tišina je, u svijetu konstantne buke, potrebna kao sredstvo za pročišćenje, kao raspremljen i prozračan prostor u pretrpanom i haotičnom domu, gdje možemo na miru sjesti i misliti, osjećati, sanjati i istraživati. Samo što ćemo se tu neminovno, prije ili kasnije, susresti sa istinom o svom životu. A ona nam se može učiniti potpuno nepodnošljivom, pa otuda toliki STRAH od tišine i bijeg od nje na sve moguće načine (najčešće verglanjem po istom).

Mir i tišina ne mora da znači sjedenje u joga pozi, mirišljave štapiće i meditaciju (mada ih ne isključuje). Svako bi trebao da za sebe pronađe najbolji način za pritiskanje pauze i "čišćenje" misli i osjećanja. Za nekoga će to biti šetnja, za nekoga prepuštanje muzici, plesu, za nekoga slikanje, bojanje mandala, pravljenje fraktala...Bitno je da postane redovna praksa i da pomogne u situacijama kada osjetimo uznemirenost.