Šta je hrabrost?

Ne mislim pri tom na herojsku hrabrost koja nam je, zahvaljujući kulturi u kojoj smo odrastali (partizanski i kaubojski filmovi), prva asocijacija. Mislim na malu, svakodnevnu, običnu hrabrost koja je od ključnog značaja za to kako sebe doživljavamo i šta o sebi mislimo. Odnosno na hrabrost da iskreno govorimo o svojim dobrim i lošim iskustvima, o tome ko smo i šta osjećamo.

Ako vam i dalje nije jasno na šta mislim, evo jedan primjer: nalazite se na nekom sastanku/ predavanju/ času, u društvu i priča se o nečemu što ne razumijete (ali mislite da svi drugi osim vas razumiju). Da li ćete imati hrabrosti da pitate o čemu se radi i da priznate da vama ništa nije jasno? Ili ćete, da ne biste ispali smiješni pred (možda potpuno nepoznatim) ljudima, samo ćutati i moliti boga da se sve što prije završi, bez obzira na važnost informacija koje vam tako promiču.

Da li ćete hrabro zatražiti pomoć kada vam je potrebna, ili ćete se praviti da ste OK, a u sebi se kinjiti zbog škripca u kojom ste se našli?

Da li ćete propustiti pola svog života i hiljadu stvari koje ste željeli da probate, ali se niste usudili jer ste se bojali pogleda drugih ljudi?

Da li ćete prihvatiti svoju ranjivost i to da niste savršeni i bez greške, da se nekome možete učiniti glupi, nezanimljivi, neprivlačni itd., pa se i dalje hrabro usuđivati da radite nove stvari i upoznajete nove ljude, ili ćete se umrtviti i okružiti samo sigurnim i poznatim i tako prestati živjeti?

Odgovorite sebi na ova pitanja i znaćete koliko ste hrabri tj. sposobni da osjetite svu ljepotu i radost života.