Emocije su definitivno ono što nas pokreće. Sve što činimo, činimo da bismo osjetili neku emociju, ili da bismo prestali da je osjećamo. Zato je važno znati šta je, sa emotivnog stanovišta, za nas zdravo, a šta nezdravo.
Nezdravo je kada ignorišemo svoje emocije, kada ne znamo da ih prepoznamo, kada ne možemo da ih imenujemo, kada ne razlikujemo jednu od druge. Treba naučiti proniknuti dublje u svoje emocije i znati šta to, u mom tijelu, znači biti utučen, melanholičan, radostan, razočaran, iznenađen, uplašen, odbačen, veseo, itd. Koji su znaci, kako to izgleda, koji je to tačno osjećaj? Uznemirenost, vrelina, drhtavost, opuštenost, trnci, ustreptalost srca, tupa bol, itd.
Nezdravo je kada mislimo da neka emocija nije u redu i da moramo odmah da je popravimo, otklonimo, učinimo nešto sa njom i to tako što ćemo koristiti neko spoljašnje sredstvo. Neraspoložena sam, to nije u redu, moram nešto da učinim - idem u šoping da se oraspoložim! Ili ću popiti pivo! Ili ću se zatrpati poslom da ne razmišljam. Zdravije je kada sebi dozvolim takvu emociju i ne suprotstavljam joj se, već je pustim da prođe. Umjesto, to me nervira, prestani!...samo pustim i posmatram. Upitam se, eventualno, zašto me to nervira.
Nezdravo je kada pomislimo da je nešto izvan nas izazvalo naše emocije i kada to nešto ili nekoga okrivimo, osudimo, napadnemo zbog toga kako se mi osjećamo. Možemo da kritikujemo druge, sažaljevamo sebe, mrzimo i sebe i druge, ništa od toga neće nam pomoći da se bolje osjećamo. Zdravije je da svoje emocije odvojimo od okolnosti i drugih ljudi i prestanemo da pokušavamo da ih promijenimo (druge ljude), jer i sami znamo da je to uzaludan posao. Potrebno je da pokušamo da identifikujemo svoje misli koje su jedini uzrok naših emocija i da ih onda, ako je potrebno, mijenjamo, jer to možemo ako smo uporni i odlučni.
Konačno, nezdravo je da se krijemo od života, samo zato jer nismo spremni da se suočimo sa određenim emocijama. Potrebno je da odlučimo da se suočimo sa svim svojim emocijama, ma kako nam strašne i neprijatne izgledale. Ipak su to samo emocije, koje nam, u stvari, ne mogu ništa ako im sami ne damo razornu snagu.
Kada ovo savladamo, doći ćemo u poziciju da sami, voljno (svojim pažljivo odabranim mislima) kreiramo svoje emocije i to baš onakve kakve su nam potrebne kao pokretači željene akcije.
Nema komentara:
Objavi komentar