Da sam napisala igranje, svi biste odmah pomislili na dječiju igru, jer, čini se, samo djeca imaju pravo da se igraju. Odrasli, naravno niti to više znaju da rade, niti za igru imaju vremena. Sem kad moraju, zbog svoje djece. A i tada, najčešće, teško im je da se dovoljno opuste i u igri uživaju.
Glupiranje, zezanje, zevzečenje, ludiranje, gubljenje vremena sa jednako luckastim društvom i to redovno i često - neophodno nam je u životu, jednako kao i odmor, ako želimo da se osjećamo stvarno živi i ispunjeni!
Jer, na suprotnoj strani od IGRE, ne stoji rad, već - DEPRESIJA! (Dr. Stuart Brown, Play: How It Shapes the Brain, Opens the Imagination, and Invigorates the Soul).
Osnovna komponenta igre je njena prividna besmislenost. Igramo se iz zabave, zato jer se dobro osjećamo, i naizgled nema ama baš nikakve koristi od nje. Naprotiv, trošimo dragocjeno vrijeme koje bi se moglo upotrebiti daleko OZBILJNIJE i KORISNIJE (pogledajte šta samo radimo djeci sa svim silnim sekcijama i aktivnostima na koje ih upisujemo).
A ne znamo ono što su naučnici davno dokazali - bez igre i odmora, ozbiljno narušavamo svoje i psihičko i fizičko zdravlje! Kao što je SAN potreban našem tijelu, tako je IGRA neophodna našem umu. Obezbjedimo oboje i sebi i svojoj porodici. Precrtajmo sve suvišne stavke sa lista obaveza i oslobodimo vrijeme za zezanje i ludiranje, igranje i spavanje. Ne za surfanje internetom, ne za buljenje u ekrane, jer tu nema osnovnih komponenti svake igre, a to je aktivno (a ne pasivno) učešće i druženje.
Nema komentara:
Objavi komentar