Ako ste neko kome je važno šta će neko drugi (koga čak i ne poznajete) pomisliti o vama i ko želi da uvijek i u svakoj situaciji bude cool (znači iznad te situacije), onda je malo vjerovatno da ste ikada pred drugima dovoljno opušteni da se od srca i glasno smijete, pjevate, a pogotovo plešete.
Smijanje, pjevanje i plesanje o kojima ja ovdje govorim podrazumijeva druge ljude, jer je ta povezanost sa drugima ključna i najveća vrijednost sve tri pomenute aktivnosti. Možemo, naravno, sami i da se smijemo i da pjevamo pod tušem i da plešemo u sigurnosti svog doma (i sigurno ćemo se odmah osjećati daleko bolje), ali to nije ono o čemu se ovdje radi.
Kada SA nekim možete da se od srca smijete nečemu što vam se dogodilo, znači da ste prihvatili odgovornost za svoju "priču", da ste, umjesto žrtve, odlučili da budete gospodar i pravi vlasnik svog života, bez obzira na to koliko vas je neki događaj ili doživljaj učinio ranjivim. Takav smijeh je pravi melem za rane koje stid ostavlja na duši i kada imamo sa kime da se smijemo, nema šta nismo u stanju da prebrodimo.
Pjesma, osim toga što ima moć da u nama trenutno izazove emocije, takođe nas povezuje sa drugim ljudima, na neki čudan, direktan način. Kada zapjevamo zajedno u kafani, osjećaj bliskosti i zajedništva obuzima nas spontano, da ne spominjemo himne, navijačke pjesme i koračnice. Radi se, takođe, o aktivnosti koja nas može činiti prilično ranjivim, naročito ukoliko se poredimo sa drugima i ne smatramo da imamo sluha.
Ples je, opet, za većinu ljudi, oblik samoizražavanja koji nas toliko "razgolićuje", da se može porediti jedino sa pravim razgolićavanjem. Mnogi toliku ranjivost jednostavno ne mogu da podnesu, pa samo s kraja cupkaju, ili se pretvaraju da uopšte nisu zainteresovani za ples. Sva djeca rado i veselo plešu, dok god ih ne naučimo da treba da vode računa o tome kako izgledaju i šta će drugi o njima misliti.
I smijeh i pjevanje i plesanje su, osim što su prava blagodet za dušu, ujedno i aktivnosti pomoću kojih možemo da vježbamo da budemo ranjivi. Radi se o pravim okidačima za stid i dovoljno je da se usudimo da im se prepustimo, pa da odmah osvijestimo čega se mi to stidimo - da ćemo ispasti smješni, nezgrapni, smotani, debeli, premršavi, glupavi...
Ako, umjesto da dozvolimo sebi da budemo ranjivi ali i dovoljno hrabri da se prepustimo smjehu, pjesmi i plesu, bez obzira na to kako drugima izgledamo, odaberemo da budemo cool i da imamo strogu kontrolu nad sobom, IZDAĆEMO sami sebe. A to isto ćemo uraditi i svojim najmilijim (djecom, bliskim osobama). Ono što smo uskratili sebi (slobodu da se slobodno prepustimo svojim osjećanjima) nećemo dozvoliti ni drugima i postaćemo najvjerovatnije oni koji se rugaju, kritikuju, smiju i "spuštaju" druge.
Zato, počnite već danas da se rješavate ograničavajućih i besmislenih uvjerenja (biti cool u stvari znači na minimum smanjiti rizik od toga da ti se neko naruga, a držati se pod kontrolom znači, u stvari, pokušati da kontrolišeš ono što drugi misle o tebi) i nađite načina da svoju dušu konačno počnete da hranite zdravim smijehom, pjesmom i plesom do iznemoglosti!
Nema komentara:
Objavi komentar