Ljubav i pripadanje od ključnog su značaja za svako ljudsko biće. Jedno ne ide bez drugoga, prosto uvijek idu u paketu. I jedno i drugo zahtijeva od nas totalno "raspakivanje", to jeste da se drugoj osobi pokažemo baš onakvi kakvi jesmo, sa svim svojim nedostacima i jakim stranama.
Samo, da bi to učinili, moramo prvo da sami sebi pripadamo, da se prihvatimo i da se, baš takvi kakvi smo, iskreno zavolimo. A to je dio koji nam, ide najlošije, iako i ptice na grani sada već znaju da moraš prvo da zavoliš sebe, da bi mogao da voliš nekog drugog.
Ali jedno je nešto znati, a sasvim drugo to nešto i uraditi. Ako, gledajući se ujutro u ogledalu, ne vidite dragu i dopadljivu osobu i iskreno joj se ne obradujete, već odmah poželite da promijenite hiljadu stvari na njoj ili da ih barem nekako prikrijete, zakamuflirate, znajte da vam, u stvari, nedostaje samo HRABROST da volite i svoje i tuđe nedostatke!
Pripadati negdje znači biti svoj, a prihvaćen od drugih. Sa svim svojim vrlinama i manama. Bez potrebe da nešto prikrivate ili kamuflirate, jer ako to radite onda se samo uklapate. To znači da i vi prihvatate druge onakve kakvi jesu, a ne kakvi bi, prema nekom vašem pravilniku trebali da budu.
Uklapati se znači prilagoditi se, uraditi šta god treba da bi bili prihvaćeni od drugih. I to isto tražiti od drugih. Ko se ne uklapa slijedi mu osuda, kritika, izbacivanje iz "kuće".
SAVRŠENO svakako ne postoji, znate to i sami. Zašto onda da dozvolite da vam život bude lišen dva najvrednija dara, koja će mu dati svrhu i ispunjenost! Otvorite svoje srce bliskim osobama, pokažite svoju ranjivost i prihvatite tuđu, budite nježni i saosjećajni kako prema sebi tako i prema drugim ljudima, budite baš onakvi kakvi jeste da biste voljeli i bili voljeni, da biste negdje stvarno PRIPADALI, a ne samo se dobro UKLAPALI.
"Osjećanje pripadanja nikada ne može biti veće od osjećanja samo-prihvatanja." B.Brown (The Gifts of Imperfection)
Nema komentara:
Objavi komentar