Dugo sam razmišljala i zaključila da je žilavost možda i najvažnija osobina potrebna u životu. Šta znači biti žilav? Prije svega znači biti OTPORAN na udarce života, i to zahvaljujući svojoj PRILAGODLJIVOSTI i UPORNOSTI. Tamo gdje se drugi slome, ti se vješto saviješ, a onda još više ispraviš. Tamo gdje drugi padnu i ne ustanu, ti se lagano dižeš jer su ti temelji ostali čvrsto ukopani vjerom da si NESALOMLJIV. Tamo gdje druge posjeku mačem, tebe ne mogu dosegnuti jer si NEUHVATLJIV.
Kako postati žilav (da, žilav se ne rađa, nego postaje)? Tako što ćeš se izlagati strahovima, neugodnostim, neuspjesima i naporima (da, čak i kad se čine uzaludnim) na putu na kom se nalaziš, znajući da je tvoje samo to da se hrabro suočiš sa svojim OSJEĆANJIMA. Osjećanja ti ne mogu ništa, ti si taj koji ih kreira svojim mislima, a ako odlučiš da PROŽIVIŠ svako svoje neprijatno osjećanje bez otpora i pokušaja da ga ublažiš ili izbjegneš, pa to i radiš svjesno i sa željom da nešto novo o sebi naučiš - neminovno postaješ sve žilaviji i žilaviji!
Kada se jednog jutra probudiš sa mišlju da ne postoji više ni jedna emocija koje se bojiš i sa kojom nisu u stanju da se nosiš, jer si razumio da im se ne treba suprotstavljati nego ih pustiti da "prođu" kroz tebe (da neke su jako neprijatne, bolne, skoro nepodnošljive), neće postojati više ništa što se nećeš usuđivati da pokušaš i uradiš na putu koji si izabrao. A i biraćeš drugačije - ne uvijek ono što ti se čini najsigurnije i najmanje bolno, već ono što te oduvijek najviše privlačilo i što si najčešće sanjao!
Nema komentara:
Objavi komentar