Ponedeljak, 04.02.2019.
Svakom ljudskom biću neophodna je povezanost sa drugim ljudskim bićima. To je sada i naučno potvrđeno. Čak i najbanalniji, svakodnevni susreti sa drugim ljudima utiču na to kako radi naš mozak, a time i svi ostali organi.
Svakom ljudskom biću neophodna je povezanost sa drugim ljudskim bićima. To je sada i naučno potvrđeno. Čak i najbanalniji, svakodnevni susreti sa drugim ljudima utiču na to kako radi naš mozak, a time i svi ostali organi.
Što smo više i dublje povezani sa drugim ljudskim bićem, to
se osjećamo vrjednijim i ispunjenijim. Tehnološka dostignuća, pri tom, iako
daju iluziju povezanosti, nisu nam ni od kakve pomoći upravo zbog te
iluzornosti. Ali, o tome drugi put.
Još jedna od varki savremenog čovjeka je i ta da mu niko
drugi nije potreban – odnosno da može sve sam! Radi se o samo-zavaravanju da
smo dovoljno jaki i da nama pomoć NIKADA nije potrebna, iako smo sami spremni
da je drugima pružimo. Kao da vjerujemo da se čitav svijet dijeli na one koji
pružaju pomoć i one kojima je potrebna, što apsolutno nije tačno. Mi smo i
jedno i drugo!
Možda će i druge iznenaditi tvrdnja (kao što je mene) da
oni koji nisu u stanju da ZATRAŽE i PRIME pomoć otvorenog srca (prihvatajući
svoju ranjivost), nisu u stanju ni da je PRUŽE otvorenog srca (ako sebe
osuđujemo za to što tražimo pomoć, osuđujemo jednako i one koji su je od nas
zatražili).
Ako ste onaj ili ona koji su stalno drugima na usluzi, a
nikada sami ne bi zatražili pomoć od drugih, vrijeme je da sjednete i
razmislite o svojoj sposobnosti istinskog povezivanja sa drugima.
Nema komentara:
Objavi komentar