Korisne i nekorisne emocije

Dok god vjerujemo da nam emocije izazivaju drugi ljudi ili događaji, znači da nismo spremni da preuzmemo odgovornost za sebe. Istina je da nam emocije izazivaju naše misli o nekome ili nečemu, a dokaz za to je činjenica da emocija nema kada nema misli (kada o nekome uopšte ne razmišljamo, ništa ni ne osjećamo prema toj osobi).

Zato je jedno od ključnih pitanja koje sebi treba da postavimo kada se suočimo sa neželjenom ili neugodnom emocijom - zašto sam  izabrao da upravo ovo osjećam? Odnosno, koja je to misao (rečenica u mojoj glavi), koja mi je izazvala ovo osjećanje? Ako uspijem da je prepoznam i osvijestim, moći ću vjerovatno i da je zamjenim nekom koja mi više odgovara, odnosno koja mi je od veće koristi za ono što želim da postignem ili što želim da postanem.

Ovo nipošto ne znači da ćemo uvijek želiti da osjećamo samo pozitivna, ugodna osjećanja. Jer, interesantno je, neka od najpoželjnijih i najkorisnijih osjećanja, uopšte nisu ugodna. Biti ODVAŽAN, ISTRAJAN, ODLUČAN, neko ko PRIHVATA ono na šta ne može uticati i spreman je da se odrekne udobnosti i sigurnosti, nije ni lako ni pretjerano ugodno i udobno. Ipak, svjesni smo da bez toga ne možemo ostvariti ono do čega nam je stvarno stalo.

S druge strane, postoje emocije koje su potpuno beskorisne, pa čak i vrlo štetne, a kojima se rado prepuštamo, zavedni njihovom prividnom "opravdanošću". Tako biramo da budemo bijesni, uvrijeđeni, zabrinuti, sumnjičavi, zbunjeni (ne znam šta želim, ne znam šta mislim itd.), iako su te emocije neugodne i nema od njih nikakve vajde. Zato zastanimo i otkrijmo rečenicu koja nam se vrti u glavi i tjera nas da se tako osjećamo (Šta nas je stvarno naljutilo? Zbog koje svoje misli smo se uvijedili? Koji scenario u glavi nas je zabrinuo? Koje loše iskustvo nas tjera na sumnju? Sa čime nisam spreman da se suočim pa bježim u zbunjenost?)

Takođe bi bilo interesantno da osvijestimo koje su to tri emocije koje najčešće osjećamo, jer bismo onda mogli da se potrudimo i izaberemo one koje će nam pomoći da stignemo tamo gdje smo krenuli!